Grešio sam mnogo, a sad mi je žao

Što nisam još više i što nisam luđe

Јer samo će gresi kada budem pao

Biti moje delo - a sve drugo tuđe.

Ovako je, autoironično, u jednoj od testamentarnih pjesama govorio Dušto Trifunović, jedan od najpjevanijih pjesnika u bivšoj Јugoslaviji. Neobična sudbina, prvo Sirana, čovjeka čije djelo je, zahvaljujući pjevanim stihovima ostalo nepročitano, a potom apatrida koji živi u vozu mogla bi da posluži kao predložak za odličan film. No, za snimanje filma potrebno je mnogo novca. Dok se neko ne dosjeti da snimi taj film, mi Duška pominjemo kako stignemo.

Redakcija kulturnog programa RTRS-a je pokušala da izmašta kafanu koja se, po Duškovoj pjesmi, zove Časna dokolica. U toj kafani sviraju Saša Berendika, i njegov drugar, gitarista Neša,a stihove govori pjesnik i glumac Darko Cvijetić.