latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 21/10/2014 | 14:55

“Bilo kuda Glamočana svuda”

Svojevremeno su naši slušaoci Nevenka i Mitar Pejić, često boravili u Engleskoj. Po povratku iz “bijela svijeta”, sa sobom bi donosili pregršt lijepih priča i zapažanja. Kako je važan dio naše slušalačke i “svilenkončane populacije” i naš narod koji je rasut širom svijeta, smatrali smo da će vama i pogotovu, njima naredna priča biti zanimljiva...

 

Ima naših ljudi od davnina i odskora svuda, ali Glamočane je surova istorija, i ona od prije 70-ak godina, a i ova novija razbacala baš po cijelom svijetu. U Engleskoj, u Londonu i nedalekom, pitomijem gradiću Lesteru žive porodice koje su porijeklom iz Glamoča: Radoje, Lončari, Ajderi, Cvitkovići, Maleši, Piljci. Milorad Radoja, već pokojni Lazar Lončar i Branko Maleš, iz istih tragičnih i dramatičnih razloga, saborci, sapatnici i saputnici stigoše goli i bosi na to, ne baš pusto, britansko ostrvo. Pusta je bila samo tuđina, tuga i nostalgija koja je u početku bila teška svima, pa i njima.
U Lesteru, 108 milja ili “po naški”, 174 km sjeverozapadno od Londona, posjetili smo veliku porodicu Radoja, Milorada iz Potkraja kod Glamoča i njegovu sestru Soku Lončar. Povod za druženje je bila krsna slava Sveti Sava i zajednički ručak u Društvenom domu, koga su Glamočani zajedno sa Kninjanima nazvali “Tromeđa”, a sve u znak sjećanja na mjesto odakle su počeli svoj teški pohod, po šumama i gorama, preko italijanskih logora, ka obećanoj zemlji. Put ih je doveo u Lester gdje je bilo prilike za zaposlenje, preživljavanje i novi život.
Po dolasku u Lester, neženjeni kršni momci iz Glamoča nađoše sebi životne saputnice i započeše novi život. Milorad je našao sreću, oženio se mladom Irkinjom Brižit i sa njom stekao sedmoro djece, četiri sina i tri kćerke. Miloradu je već devedeset godina i njegova djeca već uveliko imaju svoj rod i porod. Uz Milorada je i njegov saborac i saputnik Lazo Lončar, koji se svojevremeno htio ženiti, ali isključivo sa djevojkom iz naših krajeva. Za to čuo Milorad, pa poručio svojoj sestri Soki, onih gladnih i jadnih 50-tih godina, da iz siromašnog Glamoča krene ka njima. Došla Soka pa se zagledala u kršnoga Lazu te se zavoljeli, oženili i četvoro djece stekli. Nađosmo tamo i Milenka Piljka. Sedamdeset mu je godina a nesreća ga natjerala da iz Sarajeva bježi kuda zna, pa eto utočište nađe u rodu svoje supruge Bose.
Priča je mnogo, a vremena malo da vam ih sve prenesemo. Ne treba ni da vam napominjemo da svi ovi naši ljudi rado koriste priliku da, putem interneta, čuju naš “Svilen konac” i zvuke rodnog kraja.