latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 30/10/2014 | 14:52

O saborima ili zborovima

Sabori su oduvijek bili mjesta okupljanja našeg naroda. Nekada su oni bili i narodne skupštine gdje su se donosile političke odluke, birale vođe pokretali ustanci i narod skupljao na bune i ratove. Na njima se i sudilo, mirile zavađene porodice, isplaćivani su dugovi, takmičilo u snazi i okretnosti...

Prije rata, hramovske slave održavane su u cijeloj Mitropoliji Dabrobosanskoj, te tako i u sve tri gradske sarajevske pravoslavne crkve: staroj crkvi na Baščaršiji, Sabornoj kao i Preobraženskoj na staroj stanici. Najveći sabor održavao se u crkvi Sv.Preobraženja, koju je projektovao čuveni arhitekta Aleksandar de Roko, po uzoru na sličan hram u Solunu. Crkva je završena i osvještana na Preobraženje, 1939.godine.
Hramovske slave održavane su i danas se održavaju i u mjestima oko Sarajeva kao što su crkve: na Palama, Mokrom, Sokocu kao i u novoizgrađenim hramovima na Ravnoj Romaniji,Veljinama, Vojkovićima itd.
Centralni dio hramovske slave je sveta liturgija uz sazluženje arhijereja, odnosno sveštenstva. Vanjski dio obreda je litija koja se obavlja u porti oko hrama uz određivanje kuma. Litiji prethodi preuzimanje ikona i barjaka koje oko crkve nose darovaoci ili ktitori. Na ovim slavama često se osveštavaju novoizgrađeni ili obnovljeni dijelovi hrama kao što su zvonici, ikonostasi, portali i sl.
Sabori su nekada imali ogroman značaj za naš narod. Na njima se upoznavalo i ašikovalo. Mnogi su baš sa sabora odveli svoje izabranice kući. Na saborima se igralo, pjevalo, pokazivale radoznalim pogledima nove suknje i haljine. Okretali su se janjci i pila rakija i pivo. Sada su mnogi naši sabori izgubili prvobitan izgled i tradicionalne karakteristike, međutim duh sabora i njegova uloga i mjesto u životu našeg naroda je ipak očuvano.