latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 13/11/2014 | 14:55

Krsne slave

Proslavom svetog Luke, ušli smo u najnoviji ciklus obilježavanja velikih pravoslavnih svetaca, kojima su namijenjene krsne slave. Krsne slave su jedno od glavnih obilježja srpskog Pravoslavlja, pa ćemo vam objasniti obrede kao što su svećenje vodice, pripreme slavskog žita i slavskog kolača, i ulogu slavske svijeće...

 

Јedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svijet, jeste krsna slava. Prije primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod. Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava. Ali kada su to već učinili, počeše slaviti, po, gotovo identičnim običajima, po kojima slave i danas. Nezaobilazni su sljedeći obredi i pojmovi:
Po drevnoj i ustaljenoj praksi naše crkve, u vrijeme pred slavu sveštenik osvećuje vodicu u domovima koji slave. Sveštenik, bar na dan ranije, “zakazuje” vodicu, to jest, najavljuje domaćinu u koje vrijeme tačno dolazi, kako bi svi bili na okupu i molitvi. Ukoliko se vodica sveti na dan slave, zajedno sa rezanjem kolača, pošto se ukućani po malo napiju, ostatak se sipa za neku kalemljenu voćku, ili cvijeće u kući.
Na jedan dan uoči slave domaćica mijesi slavski kolač. Kolač se mijesi od čistog pšeničnog brašna. Tijesto se zakuvava sa vodom, i dodaje se malo bogojavljenske i osvećene vodice, koju je sveštenik svetio pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od tijesta. Sam kolač simbolizuje Hrista koji je hljeb života, a vino, kojim se preliva, simbolizuje krv koja je tekla iz Hristovih rana. Poslije lomljenja kolača, on se isječe na kriške kao hljeb. Najprije domaćin i ukućani uzimaju i jedu po dio kolača, a ostatak se postavlja na trpezu.
Za slavu se kupuje veća svijeća, po mogućnosti od pravog voska, obično dužine 50 -60 cm, može i veća, ili manja, zavisno od prilika i imovinskog stanja domaćina. Ona se stavlja u čirak (svijećnjak) i posebno ukrašava, Svijeća se pali na dan slave, neposredno pred rezanje kolača. Domaćin se prekrsti, pomene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, cjeliva svijeću i pali je šibicom. Svijeća i njena svjetlost simbolizuju svjetlost nauke Hristove. Svijeća gori cijelog dana na dan slave, a kada izgori na nekoliko santimetara do svijećnjaka, gasi se na sljedeći način: Domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kašičicu vina i nju izlije uz fitilj svijeće koja gori. Vino polako ugasi svijeću. Potom se svijeća i čirak stavljaju pred ikonu, ili na neko drugo svečano mjesto u kući, i tu stoji do sljedeće godine i pali se prilikom zajedničkih kućnih molitvi.
Uoči slave domaćica priprema i slavsko žito - koljivo ili panaiju. Slavsko žito se kuva od čistog i otrebljenog pšeničnog zrna. Јedan kilogram ili pola kilograma žita (zavisno od broja gostiju), ukuva se u čistoj vodi, zatim se procjedi i malo prosuši. Prosušeno žito se, zatim, melje. U samljeveno žito dodaje se šećer, mljeveni orasi, malo vanilin šećera i malo morskog oraha radi ljepšeg ukusa. To se stavlja u plitku činiju ili tacnu, lijepo oblikuje , i po površini se pospe šećerom u prahu ili mljevenim orasima.