Dvorac Obrenovića u Takovu

Sa svih strana Kraljevine Srbije dovlačio se materijal za gradnju dvorca za Dragu i Aleksandra Obrenovića. Narod je radio na kuluk, a kraljevski bračni par u njemu nikada nije ni prenoćio. Ljeta Gospodnjeg, 1902. godine, kralj Aleksandar i kraljica Draga dobiše vrijedan dar od naroda okruga rudničkog. U ustaničkom Takovu, zapadno od spomenika ustanicima Drugog ustanka, izgrađen je dvorac. Nije izmučen i nezadovoljan narod bio rad tako darivati Obrenoviće. Nisu voljeli Dragu koja nije rađala nasljednika krune, i koja je sve vukla za svoju familiju. Međutim, kako je obrlatila i nadvladala kralja, pa je on morao činiti ono što mu kaže, pa i to da podigne dvor u Takovu. Na osnovu njene želje, ludi i obijesni okružni načelnik Šurdilović, s okružnim odborom i skupštinom, donio je odluku da Okrug rudnički sa sjedištem u Čačku podigne dvor o svom trošku.
Napaćeni i osiromašeni narod rudničko-takovskog kraja dovlačio je materijal za dvorac sa svih strana Kraljevine Srbije. Kulukom se dovozio kamen i pijesak s Morave, kreč iz Dragačeva, građa sa Zlatibora. Dragu su upoređivali s prokletom Јerinom. Narod je tjeran i danju i noću. I majstori su na smjenu radili sve dok se taj pusti dvorac nije završio. Strahovite kletve su tada pale na kralja, njegovu porodicu i na taj dvor, kao i na sve one koji su na tome radili i odobravali da se zida, zapisao je u svom dnevniku paroh brđanske i prisloničke parohije, Stanojlo Kovačević.
Čim je započela gradnja dvorca, vjerovatno po naređenju dvora, tadašnji episkop žički Sava je odmah odredio komisiju koja je došla u Takovo da obrazuje zasebnu crkvu takovsku, koja bi opsluživala hram, parohiju i dvor. Određena je veća suma novca, vjerovatno iz budžeta za nabavku najpotrebnijih stvari za crkvu, koja u tom trenutku nije skoro ništa imala. Odmah je odrađen cigleni patos. Naravno, angažovan je i veći broj ljudi da uredi zemljište oko crkve. I tako, septembra 1902. godine, dvorac Obrenovića bijaše priveden kraju. Dvorac sa 36 prostorija, bilijar-salom, salonima...
Odlučeno je da 7. septembra, te 1902. godine, dan uoči Male gospojine kralj i kraljica dođu u Takovo i prime ključeve dvorca. Onako svečano, kako i priliči jednoj dinastiji da bude darovana od naroda. Јoš izjutra, masa naroda, vojske, žandarma i brojnih velikodostojnika požurilo je u Takovo. Ali, ubrzo se proniješe i vijesti da će Draga i Aleksandar prvo noćiti u Lunjevici, a tek ujutru, na Malu gospojinu, stići pod grm. "Čekali smo ih na liturgiji, ali ne stigoše ni tada", piše sveštenik Kovačević. Tek nekih sat poslije bogosluženja, oglasiše se topovi i njihov dolazak. Napisa još ovaj prota, koji je inače priželjkivao da ga kralj odredi za dvorskog sveštenika, da se Aleksandar mnogo zanimao za istoriju Takova i da je tom prilikom obećao da će sazidati novu i lijepu crkvu u ovom podrudničkom selu.
I dok su topovi neprestano gruvali u čast kralja i kraljice, zaputiše se oni sa cijelom svitom put dvorca gdje je bio priređen ručak. Prije trpeze, dvor je osveštan. O bogatom i svečanom ručku dugo je siroti narod pričao i prepričavao. A kad pade mrak, svečana povorka s Dragom i Aleksandrom ode za Beograd. Nisu graditelje, neimare i ovdašnji narod udostojili ni konaka u ovom velelepnom zdanju.
Osim posluge, baštovana i konjušara, poslije svečanog otvaranja u dvoru nije bilo nikoga. Opsjednuti svojim problemima, Dragi i Aleksandru nije na pamet ni padao dvorac u Takovu. Tek kada su se na njihova pleća svalile sve brige svijeta, sjetili su se i da je u toku građenja dvorca oluja iščupala takovski grm, znamenje Obrenovića. Kao da je baš to predskazalo brz kraj Obrenovića. Istina, nepunu godinu poslije gradnje dvorca i pada hrasta, 29. maja 1903. godine, kralj Aleksandar i kraljica Draga su ubijeni. A ni dvorcu u Takovu se nije dobro pisalo...
Poslije ubistva posljednjih Obrenovića, o ovom narodnom daru više niko nije vodio računa. Imovina se raznosila, uzimala, prodavala i preprodavala. Sam dvorac je i spaljen 1917. godine. Pouzdano se ne zna ko je to učinio. Možda soldateske koje su tuda prolazile, a možda, kako je narod tvrdio, i čobani, onako iz nehata, dok su čuvali ovce oko grma i ložili vatru da se ugriju. Ni vlasti poslije Drugog svjetskog rata nisu imale mnogo obzira prema ovom zdanju. Sada su od ovog prekrasnog dvora, građenog mukom naroda, ostali samo temelji i priča o tragičnom kraju jedne dinastije.
Zapisano je da je narod zbog teškog života i velikih davanja prokleo i Dragu i Aleksandra, ali i sve one koji su učestvovali u građenju dvorca. Slučajno ili ne, Kralj i Kraljica su ubijeni, a načelnik Šurdilović, koji je globio narod zarad dvorca, oslijepio je i umro u najvećim mukama. Zlo su prošli i oni koji su odobravali građenje ovog pustog dvora. Postoje pisani podaci šta je sve nađeno u dvoru Obrenovića u Takovu. Namještaj čije je porijeklo iz najelitnijih francuskih radionica, i mnoštvo nakita. Brazletne, broševi, ogrlice, narukvice, igle, minđuše... A Draga nije stigla nijednom da se okiti ovim blagom.