latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 20/11/2014 | 14:49

Legenda o ljekovitom bilju

U drevnim medicinskim spisima i u narodnom iskustvu zna se za lijekove koji se stotinama godina prepisuju ili prenose usmeno, s koljena na koljeno. Vjerovalo se, kao i danas uostalom, da su neki od njih svemogući, čudotvorni jer potiču neposredno sa samih izvora života...

 

Kada je oblikovao prvog čovjeka, Bog ga je ostavio da se suši na suncu i pošao po životni duh. Tada je đavo iz zavisti nagrdio ovu figuru i izbušio na njoj 41 rupu. Kada je Bog dunuo u Adamove nozdrve, dah je, kroz otvore, iščilio iz tijela. Bog je tada ubrao neke trave i zapušio njime 40 rupa, ali je jednu ostavio otvorenu.
“Zašto si”, upitao je prvi čovjek kada je mogao progovoriti, “ostavio ovu rupu otvorenu”? “Ta rupa je smrt”, odgovorio mu je stvoritelj. Eto zbog čega se umire. Duša polako izlazi kroz tu rupu.
Trave kojima su ostale rupe bile zapušene dobre su za liječenje. Bog je rekao: “Kada te zaboli neki dio tijela, uberi neku od ovih trava i izliječi se njima, umivaj se njima, umotaj njima svoje rane”. Prvi čovjek znao je te trave, njegovi sinovi su ih znali, kao i njegovi unuci i praunuci, ali kasnije, malo- po malo, one su se počele zaboravljati.
Postoji mnogo ljekovitih biljaka, ali čovjek i danas ne zna za sve one koje su one prave. Prema rukopisu iz 16. vijeka, Bog je, kada je vidio 41 rupu, izvrnuo čovjeka naopačke, a rane je ostavio iznutra. Đavo mu je tada rekao: “Gospode, kada ovaj čovjek osjeti da ga nešto zaboli iznutra, on će se sjetiti tebe”. Tako je bog izvrnuo Adama i rane ostavio iznutra, odakle je potekla bolest.
........
Ova legenda zapisana tridesetih godina prošlog vijeka u našim krajevima, sjajno ilustruje opšti motiv svih tragača za izvorima mladosti.