Sveti Јovan Milostivi

Rodio se na ostrvu Kipru, u kneževskoj porodici. Otac mu bješe knez Epifanije. Od samog rođenja je vaspitavan u pobožnosti i strahu Božjem. Imao je porodicu, ali po Božjem promislu umriješe mu djeca i žena, te se on, oslobođen od služenja tijelu, posveti duhovnom životu. Uznese blagodarnost Bogu, usrdno mu služeći, provodeći sve svoje vrijeme u neprestanoj molitvi, čineći mnoga bogougodna djela. Pokazivao je veliko milosrđe prema ubogima i nevoljnima. Zbog takvih vrlina, Bog ga proslavi među ljudima, te ga i sam car veoma poštovaše, pa ga kao takvog postavi na patrijaršijski prijesto.
Sveti Јovan se postara da pastvu očisti od jeresi i posveti se dobrotvornim djelima milosrđa. Nije bilo ni jednog siromaha da je od njega odlazio praznih ruku. Svim nevoljnim je davao milostinju, sve tužne je tješio, gladne je nahranio, nage odijevao, zarobljene otkupljivao, bolesnike iscjeljivao, putnike zbrinjavao. Bio je sveti Јovan Milostivi pravi uzor krotkosti, milosrđa i čovjekoljublja i govorio je: “Ako želiš blagodarstvo, ne traži ga u krvi, nego u dobročinstvu, jer je to pravo blagodarstvo”.
Kada su Persijanci napali na Misir, sveti Јovan Milostivi otplovi na Kipar u svoje rodno mjesto Amatuntu, gdje predade svoju dušu Gospodu, 620. godine.
Sahranjen je u crkvi Svetog Tihona Čudotvorca, između tijela dva episkopa. Na očigled svih prisutnih dogodi se čudo da se u trenutku spuštanja njegovog tijela u grobnicu, razmakoše tijela ove dvojice da naprave mjesta ovom ugodniku Božjem. Pošto za života bi milosrdan i opraštaše svima koji se iskreno pokaju, tako i poslije smrti svoje javi se jednoj ženi, koja sagriješi teško, te od stida ne smjede mu reći, no mu napisa pismo, ali pošto sveti Јovan umre, pismo se izgubi. Plašeći se da će svi saznati za njen grijeh, žena tri dana i tri noći provede na grobu svetitelja, gorko plačući. Treću noć ustade sveti Јovan iz groba i pruži ženi pismo sa riječima: “Radi sluge moga Јovana, izbrisan je grijeh tvoj”. Nije li to dovoljan dokaz da čudesne moći ovog svetitelja i njegove molitve mogu i nama pomoći i izbrisati mnoge naše grijehove i upisati nas u knjigu života kroz sve vijekove, ali samo uz iskreno pokajanje.
Njegove mošti prenesene su iz Carigrada u Budimpeštu i mnogi im se i dan danas poklanjaju. Smatra se da imaju moć iscjeljenja, kako tjelesnog tako i duševnog.