Restorani

Ma koliko domaća kuhinja bila dobra, ponekad, vjerovatno, zaželimo da izađemo u restoran, ako to možemo sebi da dopustimo. To ne činimo zato što su tamo jela različito pripremljena, već i zato što volimo nekuda da “izađemo”. Mnogo prije pojave restorana postojale su krčme u koje su ljudi svraćali da porazgovaraju, nešto popiju a možda i pojedu. U Londonu je, još u 12. vijeku, bilo kuhinja u kojima se pripremalo i prodavalo kuvano meso. Kupci su ga nosili kući, ali su ponekad i ostajali da ga tu pojedu, što je već donekle ličilo na restoran. Engleske gostionice su prva mjesta u kojima su služena gotova jela u određeno vrijeme, svakoga dana. Često su se pretvarale u “klubove za ručavanje”, koji su se pojavili u 15. vijeku.
Već polovinom 16. vijeka, mnogi gradski stanovnici, pripadnici svih klasa, stvorili su naviku da ručavaju i večeraju po gostionicama, gdje se, uglavnom, moglo “dobro jesti za male pare”, dok se za vino i pivo posebno plaćalo. Mnoge gostionice postale su sastajališta istaknutih ljudi toga vremena. Šekspir je, na primjer, bio redovan gost “Sirene” u Londonu. U Engleskoj su se oko 1650. godine pojavile kafane. U njima se služila kafa, čaj, i čokolada tada novi napici.
Prvi restoran otvoren je u Parizu 1765. godine, a u njemu su se služila jela i pića. Njegov osnivač je Bulanže. Po ugledu na ovaj restoran, koji je postigao ogroman uspjeh, otvoreni su uskoro i mnogi drugi, slični restorani, pa je po cijeloj Francuskoj bilo mnogo mjesta gdje se moglo jesti i piti. Tada je prvi put upotrebljena i riječ “restoran”.