Magične biljke

U gotovo svakoj crkvi ili manastiru mogu se naći krstići od tisovine koji se kupuju kao suvenir i nose potom kao amajlija oko vrata. Naši preci vjerovali su da se oko tise okupljaju vile i da ovo drvo štiti od vještica, uroka i svakog zla. I komadić tisovog drveta stavlja se u kolijevku novorođenčeta ili se ušiva u njegovu odjeću. Tisov prut štiti putnika na putu. Ovo drvo takođe ima veliku zaštitnu moć za stoku pa se stavlja u tor, životinjama oko vrata ili oko roga. U nekim krajevima smatra se da je posebno “jaka” protiv uroka “predvorena tisovina”. Tako u Vasojevićima “nevin momak i nevina djevojka cijele noći ne spavaju, lože vatru i dvore tisovinu”. Nažalost, ne navodi se o kom prazniku se ovaj običaj obavlja.
Dok se oko tise okupljaju vile, na orahu se skupljaju vještice i zli duhovi. I ovo vjerovanje je ostatak prastarih vremena, a orah je jedan od simbola podzemnog svijeta. Pod orahom nikako ne valja zaspati, a ako je pred kućom nikako ne smije da se siječe, jer će onaj ko to učini umrijeti. Ostatak starih vjerovanja sačuvan je o božićnom praznovanju. Na Badnje veče, koje je posvećeno pokojnicima, domaćin je bacao po jedan orah u svaki ugao sobe, što se smatra žrtvom precima. Ove orahe niko ne uzima, dok se ostali orasi jedu sa medom. “Orasi se jedu samo ove večeri, ostalih dana Božića niti se jedu, niti uzimaju u ruke”. Orah se dovodi u vezu sa svetim Ilijom: “Ako grmi na svetog Iliju, orasi će biti crvljivi”. Ovo drvo smatra se svetim i često ga srećemo kao zapis. O posvećenom orahu govore i izvori iz XII vijeka, koji opisuju baltičke Slovene. Vjerovanje da se na orahu kupe nečiste sile poznato je, osim Slovenima i drugim indoevropskim i semitskim narodima.
Vile se okupljaju i oko jasenka, biljke koja ima lišće slično jasenovom. Јasenak ispušta etar koji se u dodiru sa vazduhom pali, pa se noću na njemu vide plamičci. Ova pojava navela je narod da vjeruje u njegove čudotvorne moći liječenja. Bolesnik se dovede da prenoći pod jasenkom, pored njega se ostavi kolac, čaša vode, čaša vina i med kao dar vilama. Izjutra se kopa ispod biljke, pa se bubica ili crvić koji se tu nađu daju bolesniku da popije u vodi, jer se vjeruje da su mu to vile ostavile “za lijek”. Na mjesto Јasenak kod smederevskog sela Petrijeva dolaze da se tako liječe i iz udaljenih krajeva Srbije uoči Đurđevdana, Spasovdana i Duhova. Vjeruje se da jasenak liječi duševne bolesti i one kojima su oduzeti pojedini dijelovi tijela.
Iako se staroslovensko vjerovanje u čudotvorne moći biljaka sačuvalo do današnjih dana uz prećutno prihvatanje ili pristanak crkve, jedno drvo je anatemisano. To je vrba, koja se kod svih Slovena smatra drvetom napretka i podmlađivanja. Ona zauzima vidno mesto i u vjerovanjima drugih indoevropskih naroda. U nekim krajevima Srbije, momci i djevojke o Mladencima bi se šibali vrbovim grančicama govoreći: “Da si zdrav(a) kao dren, da se ugojiš kao svinja, da si brz(a) kao jelen, da rasteš kao vrba”. Djevojke su se na Đurđevdan opasavale vrbovim prućem da bi bile vitke kao vrbove grančice. Zbog ogromnog značaja koji je imala u paganskom kultu, vrbu je crkva željela na svaki način da potisne, pa mi danas više znamo za izreku “siguran kao vrbov klin”, nego za pozitivna, starija vjerovanja.