Veliki petak

U pravoslavlju danas nema liturgije. Služe se Carski časovi, koji su ponijeli takav naziv, jer je u starini i sam car prisustvovao ovom bogosluženju. Prvog časa se pominje odvođenje Hrista pred Pilata, trećeg časa je osuđen, šestog podnio stradanja na krstu, a devetog izdahnuo u mukama. Nakon smrti na krstu, što je bilo propraćeno pomračenjem sunca i zemljotresom, tajni Hristovi učenici su izmolili od Pilata njegovo tijelo i skinuli ga sa krsta, uvivši ga u plaštanicu, skupocjeno platno, što se pominje na večernju. Na kraju se iz oltara iznosi plaštanica i postavlja na „Hristov grob“, koji je na sredini hrama i okićen. U srpstvu je nekad bio običaj da se „Hristov grob“ čuva cijele noći, od mladića naročito obučenih za tu priliku, koji su odslužili vojsku. Predveče, služi se malo povečerje, na kome se pjeva kanon, u narodu poznatiji kao „Plač Majke Božje“. Ovog dana je najstrožiji post i ne jede se ništa. Razrješenje imaju samo stari i bolesni, kojima je dozvoljeno uzeti parče hljeba ili pogače i malo vode. U nekim krajevima se na Veliki petak ništa ne radi, osim bojenja jaja, drugdje se ni vatra ne loži. Žene u crno odjevene, posjećuju svete hramove i klanjaju se „Hristovom grobu“. U selima sjede oko njega, čuvajući simbolično tijelo Hristovo, kao nekog svog najbližeg. U gradovima se posljednjih godina na ovo veče obavlja i sahrana Hristova, koja se po pravilu služi na jutrenju Velike subote. Plaštanica se obnosi oko hrama, praćena ženama koje nose upaljene svijeće.