“Istočni petak”, “Zaklopita subota” i “Tomina nedjelja”

Petak po Vaskrsu, koji se naziva “bijeli”, “blagi” ili “trapavi petak”, tj. petak kada se ne posti, što je i razumljivo, jer mu je prethodio najduži i najstrožiji post u godini. Za ovaj petak, koji se još naziva i “svijetli petak”, po Srbiji i Bosni je rašireniji naziv “istočni petak”. Naziv mu je nastao od reči istočnik, što znači: izvor, jer je bilo u običaju da se, rano zorom, odlazi na izvore i kladence, gdje se obredno, radi zdravlja, umivalo. Ova okupljanja su prerastala u svetkovinu koja se, uz obed, tu provodila cijelog dana.
Među opisima svetkovanja istočnog petka naročito je upečatljiv opis Brkajlije Kasabalije, objavljen u listu “Karadžić” 1903. godine, gdje se kaže da je početkom ovog vijeka pravoslavna čeljad iz Sarajeva ovoga dana odlazila na istok, na Benbašu, i umivala se na izvoru Pjenkovac, vjerujući da je to dobro radi zdravlja, jer je toga dana i Bogorodica izmivala Hristu rane. Nakon umivanja se odlazilo na Borak, osojnu stranu podno Trebevića; gdje se ručavalo i ostajalo u druženju i vedrom raspoloženju cijeli dan. Diomehandžija je svetkovao “istočni petak” kao svoju zanatsku slavu. Sutra dočekujemo “Zaklopitu subotu” a prekosutra “Tominu nedjelju”. Zašzo ih je naš narod ovako nazvao? Subota po Vaskrsu, se u Levču i Temniću naziva “zaklopita subota”, koju su naročito svetkovale žene, dok su muškarci to označavali na neobičan način, naime, na današnji dan se niko nije brijao i šišao. Subota je inače, po narodnom određenju, udovički ili mrtvački dan i posvećena je prevashodno pomenu mrtvih, a “zaklopita subota”, kao dan posvećen pokojnicima, ima naglašen mrtvački karakter, što se vidi i po nešišanju i nebrijanju muškaraca. Treba imati u vidu da su, izuzev subote, nazivi svih dana u nedjelji slovenskog porijekla.Riječ subota je pozajmljena iz jevrejskog jezika, gdje glasi “šabat” (ili sabat), a znači: pokoj, mir, odmor, a u jevrejski jezik je ušla iz asirskog jezika. Na osnovu ove posuđenice je izgrađeno mišljenje da je, vjerovatno, stara slovenska nedjelja bila šestodnevna. Međutim, s druge strane, postoje vrlo jasni dokazi da su Sloveni imali sedmodnevnu nedjelju, pogotovu ako se imaju u vidu njihova astronomska znanja i upravljanje prema Mjesečevimmijenama. Stoga je prihvatljivije gledište da je naziv za subotnji dan izbjegavan, jer je (kao npr. bezimena nedjelja) pripadao božanstvu smrti ili podzemnog svijeta. Nedjelja koja slijedi naziv je dobila po Tomi, jednom od dvanaest velikih apostola. U sedmici između Vaskrsa i Tomine nedjelje vrata raja su otvorena, i onaj ko tad umre pravo u raj ide. Po biblijskom učenju, Isus Hrist se po uskrsnuću javio svojim učenicima, ušavši kroz zatvorena vrata. Osvjedočivši se u njegovo uskrsnuće, ova jedanaestorica su to ispričala dvanaestom (Tomi), koji je u trenutku Isusovog javljanja bio odsutan, no on im odgovori: “Ne vjerujem, dok to ne vidim.” Osmi dan po Vaskrsu je Isus Hrist ponovo došao među svoje učenike, zatekavši ih sve na okupu i prekorio Tomu što nije odmah u njegovo uskrsnuće povjerovao. Otuda je Toma, čije ime na jevrejskom znači Blizanac, dobio nadimak “Neverni”. Uvjerivši se, tako, lično u Hristove rane i njegovu besmrtnost, Toma je postao jedan od najdosljednijih pobornika hrišćanstva, koje je širio u Palestini, Persiji i Indiji. Stradao je, izboden kopljima, u indijskom gradu Melipuru, zato što je suprugu i sina tamošnjeg cara preobratio u hrišćanstvo.