Poslastice i porijeklo njihovih imena

Svi poznati slatkiši imaju svoju domovinu, tj. zemlju ili kraj gdje su nastali, gdje su ime dobili i odakle su krenuli na svoj dugi i slatki put u svijet. Nastavši negdje u Španiji, Italiji, Turskoj, Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji ili čak u dalekom Meksiku, sa svojim čudnim španskim, talijanskim, turskim ili meksokanskim imenima, stigle su razne poslastice i u naše krajeve, do nas. Tako smo od Turaka dobili: halvu, baklavu, gurabije, kadaif, pekmez, rahat-lokum, sutlijaš, tufahije i sl. dok nam iz Njemačke stigoše: buhtle, knedle, krafne, nokle, pa onda perece, kuglof i tašci. Iz Francuske doputovaše: bomboni, biskviti, žele i marmelada, iz Engleske: keks, puding i džem, iz Rusije: piroške i pirog, iz Španije-karamele, iz Italije-piškote i patišpanja, iz Mađarske-palačinke, a iz Meksika čokolada i kakao. Nije lako utvrditi šta u jezicima iz kojih smo ih preuzeli znače svi ovi nazivi za razne đakonije. Neki, i to oni najzanimljiviji, ipak se mogu odgonetnuti. Tako npr. sutlijaš znači doslovno “mliječno jelo” ili “jelo od mlijeka”, kod nas se još naziva “riža na mlijeku”. Tufahije su Turci preuzeli od Arapa, a na arapskom tufah znači-jabuka. Јasno je onda da se tufahije prave od jabuka, koje se nadjevaju orasima ili bademima i kuvaju u dobro zašećerenijoj vodi. Uzgred budi rečeno, i riječ šećer smo preuzeli od Turaka, a oni, već ranije od Perzijanaca. Naziv tašci, mogao bi se prevesti kao džepići jer dolazi od njemačke riječi “taše”, što znači džep. I stvarno, ko zna kako izgledaju tašci, složiće se da je taj naziv stvarno dobar. Biskvit na francuskom znači dvopek, tj. “dva puta pečen”. To je ujedno i naziv za jednu vrstu suvih kolača. I riječ marmelada smo preuzeli iz francuskog jezika, u stvari je portugalskog porijekla i znači “pekmez od dunja”. Perec je, u stvari, latinsko-njemačko-mađarskog porijekla. U latinskom riječ “brahium” označava ruku, koja se kasnije pretvorila u “bracelum”, pa zatim njemački-”brecel”, koju mađari pretvoriše u “perec”, kako i mi izgovaramo. Takav naziv pereci su dobili vjerovatno što su onima koji su ih pravili, izukrštane pletenice izgledale kao skrštene ruke. Patišpanja doslovno znači “španski hljeb”, jer na italijanskom “španski hljeb” glasi “pan di Spanja”. Istorija riječi čokolada posebno je interesantna. Prvo je u starom meksičkom bila “kakauatl”, pa “čokolatl“. U španskom je od toga “čokolatl” postala “čokolada”. Čokoladom se kod starih Meksikanaca nazivalo specijalno piće od prevrela kukuruza. Kasnije se taj naziv prenosi na poslasticu koja se dobija od kakaoa, koju i danas rado jedu djeca u cijelome svijetu. Kompot i torta imaju latinske nazive. Kompot potiče od riječi “compositus”, što znači “sastavljen”, “složen”, a torta je zato torta što je okrugla, latinski “tortus” znači “okrugao”. Na sličan način nastao je i naš kolač-od riječi kolo. Danas ima preko dvije stotine različitih torti. Neke od njih nemaju više okrugao oblik, pa ipak im ostade ime, iako je bilo više pokušaja da se zamijeni našom riječju “pletenica”.