Muško potomstvo

Mnogi očevi se i u naše vrijeme smatraju nesrećnim ako nemaju muške djece. Od najstarijih vremena, dobiti nasljednika značilo je dobiti sina. Da li je to bilo tako samo zato što će se ćerke udati i otići, i što su sinovi pouzdanija pomoć u poljskim radovima? Ni to nije nevažno, ali ovakav odnos prema sinovima imao je i religioznu podlogu. Znamo da je žena, u staro vrijeme, smatrana kultno nečistom, te, prema tome, nije mogla obavljati religiozne obrede. Najvažniji obred bio je održavanje domaćeg kulta, tj. služenje dušama predaka, zaštitnicima domaćeg ognjišta. Zbog toga je samo muški potomak mogao održati ovaj kult. Samo on je mogao održati porodično ognjište da se ne ugasi. Ako bi čovjek umro, ne ostavivši za sobom sina, to bi značilo da duše predaka ostaju bez žrtava, nezbrinute, i da će na toga čovjeka baciti prokletstvo i oduzeti mu mir na onome svijetu. Vječno blaženstvo čovjek može, po starom predanju, obezbjediti samo ako za sobom ostavi sina.