latinica  ћирилица
SVILEN KONAC | 22/06/2017 | 08:10

Vunovlačarski i tabadžijski zanat

Danas se industrija toliko modernizovala i ubrzala postupke da se ovi zanati više ne isplate raditi na tradicionalan način...

Vunovlačar je zanatlija koji obrađuje vunu. Kada se vuna ošišane ovce opere i osuši, nosi se kod vunovlačara. On je tada stavlja u mašinu koja „vlači“ tj. raščešljava vunu, čini je vazdušastom i spremnom za dalju obradu. Kod vunovlačara vuna se iščešljavanjem oslobađa nečistoća, kao što su iglice četinara i slično koje je su se u vuni ovce nakupile tokom vremena. Ranije su postojale radionice „vunovlačare“ koje su radile na pogon vode slično vodenicama da bi kasnije radile na pogon elektromotora. Tradicionalno, žene na selu upredaju vunu pomoću preslice i vretena. Potom izvlače nit koja se zatim koristi za štrikanje. Vunovlačar radi i poslove raščešljavanja stare vune iz jorgana ili dušeka koja se na taj način prerađuje tako da se od nje mogu ponovo praviti jorgani i dušeci. Danas se industrija toliko modernizovala i ubrzala ove postupke da se ovaj zanat više ne isplati raditi na tradicionalan način. Lakše je i jeftinije kupiti gotovu vunu ili gotove proizvode od vune. Industrijski proizvedena vuna je mekša, često hemijski zaštićena od moljaca i obojena različitim bojama.

Tabadžija je zanatlija koji „tabanjem“ tj. udaranjem omekšava vunenu tkaninu nastalu tkanjem. Kada se vuna sa ovce ošiša, opere, uprede i upotrebi za tkanje, dobijena tkanina je oštra pod prstima i nije prijatna za nošenje jer „grebe“. Tkaninu tada preuzima tabadžija koji je potapa u vodu i „taba“ drvenom udaraljkom koja liči na lopatu. Postupak se ponavlja više puta. Tabanje tkanine je karakteristično za južnu Srbiju i Makedoniju. Pretpostavlja se da danas još uvek postoje aktivne tabadžije. Pored lopatice, za tabanje se koristi i posebna sprava napravljena od kestenovog drveta koja pokretana vodom kao vodenica, gnječi, taba tkaninu, koja je potopljena u tekuću vodu.