Ljetnik

Kako su naši preci računali vrijeme? Umjesto kalendarske, znali su za solarnu godinu, tj. za period studenog i period toplog vremena. Ova godina dijelila se na mjesece koji su imali pet puta po šest dana. Nisu znali za subotu i ona je ušla u srpsko računanje vremena tek sa hrišćanstvom. Nazivi dana i mjeseci određivani su po poslu koji se tada obavljao. Nedjelja je bila dan nedjelanja tj. odmora, ponedjeljak prvi dan poslije nedjelje, utorak-drugi ili vtori, srijedom označavala sredina it. ( o tome smo vam već ranije govorili ). Za nazive mjeseci se kao primjer može uzeti kolovoz u kome se najviše skupljala ljetina koja se prevozila od njive do kuće, pa su “kola vozila” najviše ovog mjeseca. Ovakvo računanje vremena održalo se u narodu do današnjih dana u određivanju dana i noći: dan je od izlaska do zalaska sunca, a noć od zalaska do svitanja. Tako se i godina dijelila na zimski i ljetni period. Posebna je zanimljiva proslava ljetnika kojim je počinjao period proljećnih radova i slavio se u vrijeme proljećne ravnodnevice ( 1. marta ). Gotovo svima su poznati obredi koji prate božićne praznike, malo je poznato da se neki ponavljaju i za vrijeme proslave ljetnika. Na taj dan se rano ustaje. Djeca čestitaju roditeljima sretan ljetnik, a potom idu od kuće do kuće da i drugima čestitaju praznik. Djeca u povorci nazivaju se ljetničari i ljetničarke. Ona usput sakupljaju suvo hrastovo granje i kada uđu u kuću, i čestitaju praznik, bace to granje na vatru i blagosiljaju: da se rađaju muška djeca i telad, ženska jagnjad i slično. Domaćice ih daruju orasima, lješnicima, i medom koji je taj dan izvađen iz košnice. Pazi se da u kuću prvo uđe dječak ako se žele muška djeca ili djevojčica ako se žele ženska. Toga dana svi gledaju put neba ne bi li ugledali pticu, da bi bili laki kao ona. Takođe se pazi da toga dana u džepu bude para kako bi se cijele godine zarađivalo. O ljetniku se, kao i o Božiću u kuću unosi drenova grančica sa koje svaki ukućanin uzme po pupoljak i proguta ga da bi bio zdrav kao dren. Takođe se pazi kakav je čovjek onaj ko prvi dođe u posjetu-dobar ili loš, jer će takva biti cijela godina. Zimski period počinjao je poslije sakupljanja ljetine, na početku jesenje sjetve ili po spuštanju stoke sa ispaše. Ako je bilo potrebe za dodatnom radnom snagom, nije se iznajmljivala na godinu, nego od početka do kraja ljetnjeg perioda. Kasnije, sa hrišćanskim praznicima, ovaj period se određivao od Đurđevdana do Mitrovdana. Oko jesenje ravnodnevice ili Mitrovdana isplaćivala se naknada “bećarima”, momcima koji su čuvali ovce, pa se Mitrovdan smatrao bećarskim praznikom.