RADIO PROGRAM

snimljeno u 22:04 Četvrtak, 09 Septembar 2010

ZVRK nedjelja, 12.09. u 13:05

Poštovani slušaoci, tražio sam sebe više puta na raznim mjestima, i nigdje me nije bilo.Nepostojeći sam u svojoj fabrici, nema me u banci gdje sam podizao pošteno zarađenu platu.Ne viđaju me u kafani, a ni za volanom kola me nema.Išao sam na buvljak da provjerim postojim li tamo, ali mi rekoše da me nisu vidjeli nekoliko mjeseci.U bioskopu niko me nije primjetio,čak ni na fudbalskoj utakmici.U prodavnici su zaboravili kako izgledam.Potvrdiše da me nema na plaži, kao ni u banji.Pitam mesara kad sam zadnji put navraćao, kaže prije dvije godine.Nisu me vidjeli ni u pozorištu.Pa zar je moguće da me nema ni u redu pred kioskom za loto?Zato odem u opštinu da se odjavim, i prijavim kao nepostojeći.Objasniše da to nije moguće, jer se nalazim na biračkom spisku.A kada ću biti tamo gdje se živi normalnim životom, nisu znali reći!Јoj, sve im po...spisku! Zvrk" , javni humoristički servis, nedjeljom u 13.05 časova.Repriza je subotom u 12.10 časova! Dežurni aforizam: Govorili su da će država odumrijeti u komunizmu, a naša odumire u... kapitalizmu!

MEDALJONI U VREMENU
nedjelja, 12.09. u 18:05

Nije baš ekskluzivno, ali je korisno znati da je profesionalno pozorište u Banjoj Luci ’profunkcionisalo’ prije punih 80 godina – 2. septenbra 1930. godine. Nalazilo se ono u nekadašnjoj zgradi Djevojačke škole, preciznije u ’Sokolani’, a zapravo to je prostor današnjeg multipleks-kina ’Kozara’. Četiri godine kasnije Narodno pozorište Vrbaske banovine preseljeno je u veleljepni spomen-dom Kralja Petra I Karađorđevića – a to je zgrada u kojoj se teatar i danas nalazi. Malo je poznato da su 1934. u narečenoj zgradi – osim pozorišta – bili smješteni i gradska biblioteka i muzej. Također je malo poznato da je austrijski kipar-vajar Bruno Dijamant izradio prekrasnu bistu kralja Petra I, koja i danas dominira foajeom Teatra, kao i ukrasne reliefe na fasadi pozorišne zgrade...
I u ovoj emisiji prenosimo izuzetno upečatljive i žive impresije Hajnriha Renera o Banjoj Luci 1895. godine. Zahvaljujući tome, barem u mašti i uz pomoć požutjelih razglednica, saznajemo da je današnji prostor između zgrade Vlade i Univerziteta bio zapravo prelijepi Rudolfov park čije centralno mjesto je predstavljao spomen-obelisk izginulima na Banjalučkom polju 1878. godine (u vrijeme gušenja ustanka protiv ulaska Austrijskih trupa). Park je nazvan po austrijskom prestolonasljeniku Rudolfu: to je ’onaj’ Rudolf koji je, u dvorcu Majerling, upucao ljubavnicu Mariju Večeru, pa onda sebe... Nema Rudolfa, nema parka, samo je ostao narečeni spomenik – zaturen i ’ograđen’ brdima pijeska i šljunka...dok ga neki bager ne ukloni.
Kroz ’Medaljone’ defiluju strani i domaći putopisci...ili ’hodoljupci’. U ovoj emisiji podsjećamo na jednog našeg koji je, osamdesetih godina prošloga vijeka, bio glavni lik nezaborane tv-serije ’Hodoljublja’. Pogađate – to je briljantni, legendarni i nezaboravni polihistor Zuko DŽumhur. Bijaše on i prozaik i pjesnik, i slikar i karikaturista, i enciklopedista i zabavljač-začinjavac: u najavljivanoj emisiji pročitaćemo fragmente Zukinih zapisa o Mostaru i Počitelju...
Najavljivane Medaljone završavamo arhivskim insertima: kada je banjalučka Tvrđava prozvana ’Kastel’, i da li je tradicionalno sastajalište u centru grada dobilo ime po tvrđavi ili po poznatom banjalučkom trgovcu? A iz jedne vijesti objavljene u ’Vrbaskim novinama’ tridesetih godina prošloga vijeka doznajemo da je u banjalučkim srednjim školama svečano obilježavan dan kulturnog pregaoca i prosvjetitelja biskupa Јosipa Јuraja Štrosmajera.
’Medaljone’ repriziramo ponedjeljkom od 21 čas, a emisije realizuju ton majstor Dejan Šušić i urednik Slavko Podgorelec.