Predstavljen sarajevski prepis "Zakonopravila Svetog Save"

Sarajevski prepis "Zakonopravila Svetog Save" iz 14. vijeka je djelo koje se čuva u muzeju Stare pravoslavne crkve u Sarajevu. Originalno Zakonopravilo je zbirka kanonskih i državnih propisa, koje je Sveti Sava 1219. godine odnio u Nikeju pred carigradskog patrijarha i vizantijskog cara, da bi izdejstvovao autokefalnost za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Priređivač fototipskog izdanja Stana Stjepanović rekla je da je "Zakonopravilo Svetog Save" predstavljalo pravni temelj za crkvu i srpsku državu prije Dušanovog zakonika, kao i da je poslužilo kao temelj za bugarsku i 1274. godine za Rusku pravoslavnu ckrvu u Kijevskoj Rusiji, ali i u Poljskoj, koja je u to vrijeme bila pretežno pravoslavna. Kako je navela, ovaj  prepis je sve do 1920. godine u BiH bio jedini važeći izvor bračnog i porodičnog prava i naročito istakla, te da sadrži tabelicu srodstva, koja je vrijedan, a neiskorišten izvor informacija.

Direktor Sekretarijata za vjere Republike Srpske Dragan Davidović rekao je da je Vlada Srpske podržala objavljivanje ovog kapitalnog izdanja za koje je naveo da predstavlja "uzor ne samo srpskom narodu, nego i cijeloj ruskoj crkvi".

Sarajevski prepis "Zakonopravila Svetog Save" karakterističan je i po tome što sadrži prvi tajni zapis na u svijetu napisan slovenskim jezikom na jednom slovenskom rukopisu. Djelo je pisano na staroslovenskom jeziku srpske redakcije, a da bi postalo dostupno široj javnosti, radi se na njegovom prevođenju na srpski jezik. To bi izdanje trebalo biti objavljeno sredinom sljedeće godine.

Vlada Republike Srpske je uz Eparhiju zvorničko-tuzlansku saizdavač danas predstavljenog fototipskog izdanja "Detlačkog evhologiona", molitvenika sa kraja 16. i početka 17. vijeka, nastalog u mjestu Donji Detlak kod Dervente. Riječ je o rukopisu nastalom u teško vrijeme za Srpsku pravoslavnu crkvu, kada je štampanje djela na ćirilici bilo zabranjeno, a predstavlja prepis djela štampanih u polovinom 14. vijeka - vjerovatno Goraždanskog i Mileševskog evhologiona.

Direktor Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Srpske Slobodan Nagradić rekao je da se mjesto na kojem je djelo nastalo nalazilo u blizini tri nemanjićka manastira i da svjedoči da su na sjeveru BiH živjeli obrazovani Srbi, koji su "svjedočili svoju vjeru i kulturu".