U bečkom Mumoku izložba radikalnih akcionista
Akcionizam se pojavio 1960-ih kao dio nove umjetnosti zasnovane na performansu, probio je sve granice tradicionalnog slikarstva i koristo je tijelo kao platno.
"Tragali su za direktnom konfrontacijom sa realnošću, i psihološkom i fizičkom, do tačke kada su bili veoma teški za tolerisanje", rekla je Eva Badura-Triska, kustos izložbe "Moje tijelo je događaj" u bečkom Muzeju moderne umjetnosti (Mumok).
Glavni predstavnici akcionizma bili su Oto Mil, Herman Nič, Ginter Brus i Rudolf Švarckogler koji su drali životinjske leševe, vezivali ljudska tijela i premazivali ih sa krvlju, sluzi ili blatom.Naročito je Mil stvorio seriju "mrtvih priroda" sa dijelovima tela koji su virili između dasaka.
Brus je jednom prilikom, piše AFP, prepješačio Beč tijela ofarbanog u bijelo i "presječenog" crnom linijom prije nego što ga je policija uhapsila. Njegovi performansi su se graničili sa pornografijom.
"Akcionizam se odvojio od tradicionalnih vrijednosti. Ali ostaje umjetnost. To je dobro promišljen pokret sa preciznom formom i referencama", kaže Badura-Triska. "To je produžetak slikarstva, iako pomalo radikalan".
"Preokrenuli su pravila smatrajući estetskim stvari koje su prema društvenim normama ružne", dodala je ona uz opasku da će izložbu biti teško organizovati u pojedinim zemljama.
Grad Zigmunda Frojda i drugih radikalnih mislilaca, Beč, je već početkom 20. vijeka prisustvovao kršenju tabua kroz djelovanje umjetnika poput Gistava Klimta, Oskara Kokoške ili Egona Šilea koji su šokirali svijet svojim radovima koji su bili seksualno eksplicitni.
Јedan od razloga zbog koga nisu željeli da se pokore konformizmu je i Drugi svjetski rad, kaže Badura Triska. Akcionisti su živjeli u zemlji gdje je, za razliku od Njemačke, nacistička prošlost odbacivana i skrivana u buržoarskoj normalnosti, što je izazvalo njihovu ekstremnu reakciju.
"U tom kontekstu, akcionizam je imao katarzični efekat. Dozvoljavao je da potisnuti nagoni kontrolisano budu izraženi, u kontekstu umjetničkog iskustva", rekla je ona.
Izložba poredi bečki pokret sa razvojem drugih umjetnosti performansa i akcione umjetnosti kojima su se bavili brojni umjetnici od Јoko Ono do Marine Abramović.
Akcionizam je povremeno bio težak za podnijeti. Tokom performansa koji se snimao i u kome je učestvovao i njen suprug, naga i vezana Ana Brus doživjela je nervni slom.
Ginter Brus koji je urinirao, vršio nuždu i sjekao se brijačem na sceni, posljednjih pet nastupa imao je 1970. kada se pojavio nag na pozornici u popio sopstveni urin.
Herman Nič (76) i dalje ima performanse i bar tri muzeja u Austriji i Napulju koji su posvećeni njegovoj umjetnosti.
Oto Mil je preminuo 2013. pošto je bio osuđen na sedam godina zatvora zbog seksualnih prestupa i silovanja u komuni koju je osnovao.
Pokret, koji je bio slabo poznat 1960-ih, "probio" se dvije decenije kasnije serijom izložbi u Kelnu, Beču, Parizu i Los Anđelesu.
Izložba u Mumoku biće otvorena do 23. avgusta.