latinica  ћирилица
26/05/2015 |  08:42 | Autor: TANЈUG

Slika Paje Jovanovića od večeras u Galeriji "Dar Mar"

Ulje na platnu "Sveti Đorđe Spasitelj" čuvenog srpskog slikara Pavla Paje Jovanovića koje je predložak za mozaičku ikonu patrona hrama iznad portala u luneti crkve Svetog Đorđa na Oplencu biće od večeras izloženo u Galeriji "Dar Mar".
Sveti Đorđe Spasitelj, Paja Јovanović - Foto: B92
Sveti Đorđe Spasitelj, Paja ЈovanovićFoto: B92

Smatra se da je to djelo nastalo oko 1920. godine, u vrijeme kada je Jovanović intenzivno slikao portrete, replike svojih poznatih djela, a ponekad i ikone za vladarsku porodicu Karađorđević.  

Moguće je da je kao ideja ikona Svetog Đorđa sa likom Karađorđa bila prisutna kod umjetnika još 1910, u vrijeme Jovanovićevog slikanja religioznih kompozicija i scena iz istorije Nemanjića za Sabornu crkvu u Sremskim Karlovcima, ili u vrijeme pregovora oko izrade ikonostasa za kapelu Sv. Andreja na novom dvoru na Dedinju, poslije 1919. 

Ikona Svetog Đorđa Spasitelja je, međutim, dobila svoju mozaičku repliku na ulazu u hram tek u vrijeme dvadesetih godina prošlog vijeka, kada je i cio posao ukrašavanja mauzoleja Karađorđevića bio okončan.

Ikona se u kompoziciji oslanja na nešto stariju ikonu Svetog Đorđa, slikanu za Saborni hram u Sremskim Karlovcima. 

Ono što je na ikoni specifično, pored lika svetitelja kome je umjetnik dao prepoznatljive crte lica Karađorđa, su četiri ocila, heraldičko znamenje na štitu, ali i natpis koji predstavlja Svetog Đorđa ne samo kao zaštitnika mauzoleja kraljevske porodice Karađorđević, već i kao spasitelja ili oslobodilaca srpskog naroda. 

Zbog ostvarenih vrijednosti, taj rad ima svojstva značajnog kulturnog dobra, a pred publikom će biti do 9. juna. 

Sadašnji vlasnk je sliku kupio od Dušana Mihajlovića, stomatologa, uglednog građanina Zrenjanina, u čijoj se porodici slika nalazila i čuvala od pedesetih godina 20. vijeka, kada ju je Dušanov otac Vladimir, ugledni zrenjaninski ljekar, otkupio od predhodne vlasnice Radmile Karađorđević, supruge Princa Đorđa Karađorđevića, do tada jedinog vlasnika ovog djela.