latinica  ћирилица
09/09/2015 |  14:08 | Autor: TANЈUG

Služen parastos žrtvama "Medačkog džepa"

U crkvi Svetog Marka danas je povodom 22. godišnjice agresije hrvatske vojske na Medački džep, održan parastos žrtvama te akcije u kojoj je ubijeno 88 Srba.
Beograd: Godišnjica stradanja Srba iz Medačkog džepa - Foto: TANЈUG
Beograd: Godišnjica stradanja Srba iz Medačkog džepaFoto: TANЈUG

Srpska sela u blizini Gospića - Divoselo, Čitluk, Počitelj i Ornice - potpuno su opustošena 9. septembra 1993. godine.

Nekadašnji stanovnik Divosela Mile Raičević rekao je novinarima da je tog i narednih par dana ubijeno 88 Srba, među kojima je bilo vojnika, policajaca i civila.

"Civili, njih 36, mahom su bili stariji ljudi - starice i starci od 60 do 90 godina. Tragedija je bila u tome još veća što su ti bojovnici mnoge od tih ljudi u Divoselu i poznavali, zajedno sa njima nekada sjedili u školskim klupama, išli na slave, pijace, a 9. septembra 1993. su počinili pogrom", istakao je Raičević.

Kako je naveo, hrvatska vojska je iznenadila narod u tim selima i napala ih, iako su ona bila pod zaštitom UN, pod zaštitom UNPROFOR-a, koji se povukao i propustio hrvatsku vojsku.

"Ova sela su pred sam Drugi svjetski rat 1939. godine imala 4.500 stanovnika, danas nema gotovo nikoga. Danas kada čovjek dođe u ova sela u kojima skoro niko ne živi, ima osjećaj da je došao u prostor u kome je vrijeme već odavno stalo. Tamo preko ljeta rijetko dođe po neka porodica da obiđe groblja, zapali svijeće i osjeti miris porodičnog ognjišta", naveo je Raičević i dodao da danas jedino ruševine i groblja nagovještavaju da se nekad živelo u tom kraju.

Vera Potkonjak, koja je prebjegla iz Divosela u Srbiju, došla je na parastos bratu koji je nastradao u napadu hrvatske vojske tog dana.

"U tragediji mog srpskog naroda, moga i ostalih sela, poginuo je i moj jedini brat Đorđe. Imao je 41 godinu i bio je diplomirani ekonomista. 10 dana trajala je agonija, nismo znali gdje je on, da li je preživio, da li će izaći iz tog čuda. Međutim, po razmjeni, kad je hrvatska strana leševe vratila Srbima, među njima je bio i moj jedini brat", sjeća se Potkonjak.

Parastos nastradalima organizovalo je udruženje porodica nestalih i poginulih lica "Suza".