latinica  ћирилица
08/02/2016 |  08:56 | Autor: vecernjenovosti

Sve što jedemo utiče na naše gene

Možda će se tek u sljedećoj generaciji znati kakve su posljedice genetski modifikovane hrane po zdravlje. U eksperimentima su dokazani štetni efekti ovih namirnica po životinje, ali rezultati nisu uporedivi...
Hrana - Foto: telegraph
HranaFoto: telegraph

Srbija je, poslije Ukrajine i Italije, najveći evropski proizvođač soje koja nije genetski modifikovana (GM), i jedina zemlja u Evropi čija proizvodnja zadovoljava potrebe države. Uprkos tome, postoje nagovještaji da se i na srpskim trpezama nalaze neki prehrambeni proizvodi, meso, jaja ili mlijeko, koji su, u lancu od proizvođača do trgovinskih lanaca, indirektno postali GM.

Da li su takve namirnice zdravstveno bezbjedne i šta se dešava u ljudskom organizmu nakon konzumiranja GM hrane, pitanje je na koje stručnjaci, nažalost, još ne mogu da daju precizan odgovor. Prije svega zbog takozvanog produženog efekta GM hrane, koja se na tržištu nalazi tek 15 godina, što nije dovoljno da bi mogao da se sagleda njen dugoročni uticaj na zdravlje ljudi.

Međutim, prvi signali da GM hrana može da predstavlja potencijalni zdravstveni rizik dati su još krajem devedesetih godina prošlog vijeka, svega nekoliko godina poslije pojave prve komercijalne GM kulture, paradajza "flavr savr".

- Arpad Pustai, koji je istraživao uticaj GM hrane na laboratorijske pacove, u Rouet istraživačkom institutu u Aberdinu, u Škotskoj, još 1998-99. je ustanovio zadebljanje sluzokože želuca kod laboratorijskih pacova, koje vodi ka gastritisu, i čija posljedica može da bude pojava čira i/ili maligniteta - kaže profesor dr Miodrag Dimitrijević, redovni profesor Katedre za genetiku Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. - Ove promjene je pripisao ishrani ovih pacova GM krompirom.

U istraživanja Јermakova u Rusiji, Seralinjija u Francuskoj i u drugim zemljama, na eksperimentalnim životinjama, u laboratorijskim uslovima, GM hrana je dovedena u vezu sa alergijama, degenerativnim promjenama, slabljenjem imunog sistema, povećanjem učestalnosti kancerogenih oboljenja, padom reproduktivne sposobnosti. Takođe, utvrđen je produžen negativni efekat na dvije-tri generacije potomstva životinja koje su hranjene GM hranom.

- Imajući ukupna saznanja u vidu, postoje veoma ozbiljne naznake da GM hrana, na ovom nivou razvoja transgene tehnologije, može da predstavlja rizik po zdravstvenu bezbjednost ljudi - napominje dr Dimitrijević. - Ali treba uzeti u obzir da su sitnije laboratorijske životinje brže u reakciji na ishranu, brže i u reprodukciji od ljudi. U pojedinim tretmanima hranjene su isključivo GM hranom, što sa ljudima nije slučaj. Zato su efekti GM hrane na laboratorijske organizme burniji, vidljiviji u kraćem vremenskom roku, dok bi se ti efekti kod ljudi, koji ne jedu koncentrovanu GM hranu, eventualno vidjeli poslije dužeg vremenskog perioda. Možda tek u narednoj generaciji, pa bi time bilo teže da se povežu negativne zdravstvene posljedice, baš i isključivo sa GM hranom.

Mi smo ono što jedemo, ističe Dimitrijević. Hrana mijenja naš nasljedni materijal na duge staze. To je dvosmjerni put, gdje čovjek prilagođava ishranu sebi, ali se i sam prilagođava onome što jede. Transgena tehnologija, koja proizvodi GMO i hrana koja nastaje od GMO sigurno utiče na promjene u organizmima, koji je usvajaju.

- Novija istraživanja ukazuju da dijelovi nasljednog materijala iz hrane koju unosimo mogu da ostanu i opstanu u organima za varenje - objašnjava dr Dimitrijević. - Sve doskoro se smatralo da se nasljedni materijal hrane raspada, degradira pri varenju i da ne utiče na nasljedni materijal i procese čovjeka. Iz tog razloga uticaj ishrane na stanje ljudskog organizma, na molekularnom nivou, nije detaljnije proučavan. Međutim, u posljednjih nekoliko godina je naučnim eksperimentima pokazano da pojedini dijelovi nukleinskih kiselina iz hrane mogu ne samo da opstanu, već i da mijenjaju procese u ljudskom organizmu. Ono što jedemo definitivno može da utiče na naše gene.

Istraživanja iz 2005. godine pokazala su da elementi mikro RNK, koji mogu da uđu u naš organizam putem hrane, pa i GM hrane, potencijalno mogu da utiču na rad oko 5.300 gena u ljudskoj nasljednoj osnovi, što čini oko 30 odsto humanog genskog fonda.

- Svaka nagla promjena nasljedne osnove, na način kako to radi današnja transgena tehnologija, od strane ćelije (organizma) doživljava se kao agresija - zaključuje dr Dimitrijević. - Prirodna reakcija ćelije je da enzimskim mehanizmima isječe i "popravi" promjenu tj. vrati nasljednu osnovu na stanje pređašnje. Ako to ne uspije, onda može da pokuša da blokira genski produkt. Ako to ne uspije, onda je skoro izvjesno da će s vremenom da dođe do promjene u samom genu koji je ubačen. Pravac te promjene nije izvjestan ni u trajanju, ni u ishodu.