latinica  ћирилица
24/04/2016 |  14:57 ⇒ 15:27 | Autor: B92

Beba bračnog para iz Sirije rođena u Beogradu zvaće se Srbija

U noći između petka i subote u porodilištu u Višegradskoj, više od hiljadu kilometara daleko od kuće, rođena je beba bračnog para iz Sirije, DŽafara i Rasmije.
Beba                                                          (Foto:Tatjana Ristić) -
Beba (Foto:Tatjana Ristić)

Majka, otac i dvadeset mjeseci stara bebina sestra, Sara, stigli su u Beograd u petak veče sa juga Srbije, nakon što su prije toga pješke prešli granicu sa Makedonijom.

Dvadesetčetvorogodišnja Rasmija je dobila trudove još u toku putovanja do Beograda, ali je, umorna i zabrinuta za ishod putovanja, trpjela bolove sve dok mala porodica nije stigla u park pored beogradske željezničke stanice. Tu su ih dočekali predstavnici nevladine organizacije Praxis, koji su kontaktirali organizacije Save the Children i Centar za integraciju mladih. Zajedničkom akcijom Info centra za azil i ovih organizacija majka je odvedena u porodilište, a otac i dijete, za prvo vrijeme, zbrinuti u Kutku za djecu i porodice koji Save the Children, Centar za integraciju mladih i Adra vode u Info centru za azil. Prevodilac Info centra za azil pošao je u bolnicu sa mamom da pomogne tokom porođaja.

“Stisnuli smo zube i prešli granicu sa Srbijom, jer nismo mogli da ostanemo u Makedoniji. Nisam želio da nam se dijete rodi u izbjegličkom kampu“, kaže dvadesetsedmogodišnji DŽafar, koji se na iscrpljujuće putovanje sa porodicom uputio prije oko šest mjeseci. Pokreti su mu usporeni, sporo govori, teško se prisjeća detalja. Vidno je iscrpljen. Porodica je krenula u Njemačku, gdje su oko godinu dana prije njih otišli DŽafarova sestra, ujak i još neki članovi porodice. “Znali smo da je Njemačka bezbjedna zemlja i da prihvata izbjeglice. Nismo više mogli da ostanemo u Siriji. Četiri godine bjesni rat, a već neko vrijeme tamo život više ne postoji. Niko nije bezbjedan. Vidjeli smo djecu naših komšija kako leže po ulici nakon napada raketama“, objašnjava DŽafar šta ga je natjeralo da na ovaj opasan put pođe sa malim djetetom i trudnom ženom.

 

Na pitanje kako su njegova trudna supruga i mala ćerka podnijele putovanje i sve teškoće, DŽafar odmahuje rukom i kaže: “Ostavi to bogu“, a onda dodaje: “Na putu do turske granice, blizu Alepa, naišli su avioni koji su bacali neke zapaljive bombe. Sve oko nas je gorjelo. Kada je moja supruga preživjela to, znao sam da će preživjeti i sve ostalo.“

I zaista, nakon svih pretrpljenih napora i iscrpljujućeg puta, beba i mama su dobro. Otac i ćerka upućeni su, nakon registracije u policiji, na smještaj u privremenom centru za azil u Krnjači. DŽafar kaže da bi poslije svega, ipak željeli da dospiju u Njemačku.

“Kada smo stigli u Beograd, dobili smo svu potrebnu pomoć, i mogli smo da malo zaboravimo na sve probleme. Važno je da smo svi zdravi i da su beba i mama dobro. Željeli bismo da stignemo do svoje porodice u Njemačkoj, jer želimo da budemo s njima, da vodimo normalan život i da djeca imaju budućnost “, kaže DŽafar, i dodaje, prvi put kroz osmijeh: “ali, mislim da ću ćerki dati ime Srbija. Toliko smo se namučili da stignemo dovde.“