"Silovanje evropskog puta"
"Uspostavljanjem nove većine i preuzimanjem vlasti na nivou BiH kucnuo je čas da se dugovi, u vidu političke, ali i drugih oblika podrške u predizbornim i postizbornim dešavanjima, počnu vraćati. Uslijedila je tzv. Zajednička izjava političkih lidera o evropskom putu BiH, njeno brzopleto potvrđivanje u originalnom tekstu od strane novoustoličenih Sarajlija, oštra reakcija vlasti u Republici Srpskoj i usaglašavanje teksta kako bi isti bio prihvatljiv za sve. Već tada se vidjelo da novoustoličene Sarajlije, u svojoj opredijeljenosti da dugove vraćaju i po nekoliko rata unaprijed, i ne haju previše za Republiku Srpsku i stavove njenih legalnih i legitimnih institucija. Valjda im se ne dopadaju oni koji, opet legalno i legitimno, sjede u tim institucijama, ko će ga znati.
Kakva politička izjava, takva i Reformska agenda, kao osnovna platforma reformskog puta BiH, ali i konkretna manifestacija onoga što se, pežorativno ili ne, označava kao britansko – njemačka inicijativa prema BiH. Kažu, novi pristup, u čijem središtu su ekonomska, a ne politička ili ustavno-pravna pitanja. Možda je pristup novi, ali su "sarajske" navike, pogotovo kada je riječ o pokušaju političke prevare i manipulacije, stare. Nažalost. I, naravno, ponovo brzopleto prihvatanje originalnog teksta od strane novoustoličenih Sarajlija, ponovo reakcija iz Republike Srpske zbog katastroflanih rješenja koja su u njemu bila sadržana i ponovo iscrpljivanje i usaglašavanje teksta kako bi isti odgovarao ne samo ustavno – pravnoj realnosti u BiH, već i kako bi obaveze koje se preuzimaju imale i najmanju šansu da budu i realizovane.
Potom je uslijedio mehanizam koordinacije. Fantomska sjednica Savjeta ministara, fantomska odluka, direktno na štetu Republike Srpske. Nije problem što je bošnjački korpus otvoreno, a hrvatski potajno, onako, više sa strane, zadovoljno trljao ruke, već što su se novoustoličene Sarajlije iz petnih žila upinjale da nam svima objasne kako su rješenja fantomske odluke u stvari odlična i kako je pozicija Republike Srpske u potpunosti zaštićena. Mnogo redova je potrebno da se objasni težina ovakvih izjava i, posebno, pogubnost rješenja koje su novoustoličene Sarajlije podržale. Ukoliko je sjednice Savjeta ministara uistinu i bilo. I, ponovna reakcija iz Republike Srpske, shvatanje i samih "Evropljana" da su prevareni i ponovno vraćanje za pregovarački stol. Pregovarački proces još uvijek nije završen, preostalo je da se usaglasi pitanje ili dva, ali već sada je jasno da je šteta po ustavnu poziciju Republike Srpske, bar u ovom kontekstu, spriječena.
Popis stanovništva i odluka direktora Agencije za statistiku BiH za novoustoličene Sarajlije, ili bar neke od njih, predstavljali su grom iz vedra neba. Kažu, mnogo toga ranije su prećutali, nisu reagovali, ali sada se osjećaju prevarenim. Valjda im je previše. Nije jasno samo čega: ponašanja njihovih koalicionih partnera ili njih samih kada se pogledaju u ogledalo. Nadam se da je ovo drugo u pitanju. To bi značilo da postoji još malo nade za njih. Onako, ljudski, prije svega. Ali, i zrno nade da će Republiku Srpsku, njene interese i poziciju, koristiti kao lakmus papir prije nego što donesu bilo kakavu odluku u Sarajevu.
Dobro. Možda pretjerujem. Adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, prethodno uporno prenebragavanje stavova Vlade Republike Srpske i njenih poljoprivrednih proizvođača, te pokušaj da se providnom"alibi politikom" odgovornost odbijanja zahtjeva Brisela hitno prenese u Banjaluku i pri tome sačuva vlastiti "evropski imidž" u punom kapacitetu, jasno pokazuje da pozicije i interesa Republike Srpske u svemu tome nema ni u tragovima. Fingirani obrt. Kažu, ranije su htjeli da preuzmu političku odgovornost i podrže adaptaciju Sporazuma, bez obzira na stavove Vlade Republike Srpske i poljoprivrednih proizvođača. Sada, nakon prevare sa popisom koja je, izgleda, predstavljala kap koja je prelila čašu, ne pada im na pamet. Traže od Vlade stav. Nije jasno samo šta će im sada nekakav novi stav, ukoliko su ranije htjeli preuzeti političku odgovornost i podržati adaptaciju, iako je i pticama na grani već tada bilo jasno šta o zahtjevima Brisela misle i Vlada i svaki poljoprivrednik u Republici Srpskoj. Stav su dobili. Iako nije nov, pretpostavljam da im je lakše.
U međuvremenu, uslijedio je Bregzit. Mnogo različitih pretpostavki, mišljenja, percepcija u medijima i po pitanju daljeg dešavanja u samoj Evropskoj uniji, ali i o implikacijama Bregzita po BiH i ostale zemlje regiona. Ne malo godina akademskog, ali i profesionalnog života potrošio sam na Evropsku uniju i njenu politiku proširenja, poziciju zemalja Zapadnog Balkana i, posebno, BiH. Međutim, ne bih se usudio davati prognoze.
Znam samo dvije stvari. Evropsku uniju čekaju strukturalne reforme, koje su joj neophodne bez obzira na Bregzit i njegove implikacije. Desna politička opcija ili, neki bi rekli, zastupnici realpolitike, potrebu za strukturalnim reformama Unije percipiraju kao njeno redefinisanje u pravcu jačanja nacionalne ravni, odnosno pozicije država članica u okviru nje. Moje je mišljenje da evropski projekat može da preživi isključivo daljim produbljenjem, odnosno jačanjem integrativnih elemenata. Evropska unija je na raskrsnici. Nova "Evropa" može preživjeti samo na novim, integrativnijim osnovama. Ukoliko se dogovori nešto drugo, bojim se da je to samo odlaganje definitivnog kraja.
Drugo, ubijeđen sam da su zemlje regiona, pogotovo u ovom trenutku, potrebne Evropskoj uniji bar podjednako kao što je Unija potrebna njima. Neki bi rekli vjerovatno i više. Zašto? Pa, iz prostog razloga što je jedan od najeksplicitnijih dokaza da je evropski projekat živ upravo funkcionisanje politike proširenja i privlačenje novih članica pod okrilje Unije. To više nije stvar samo manifestacije njene "meke moći", već egzistencijalistička potreba. Samim tim, mislim da su u zabludi svi oni koji misle da će zainteresovanost Unije za evropski put zemalja Zapadnog Balkana, a samim tim i BiH, biti redukovana. Uniji je uspjeh više nego potreban i mogu se očekivati dalja "ohrabrivanja" BiH da ispuni uslove koji se pred nju postavljaju kako bi se pomjerila sa mrtve tačke i konačno stigla do tako željenog statusa kandidata za članstvo.
No, postoje dva problema vezana za te uslove. Prvi je što niko ne zna koliki im je definitivan broj. Nakon adaptacije Sporazuma, popisa stavnovništva i mehanizma koordinacije, neki sada pominju i rješavanje pitanja Mostara. Vjerovatno nas i Sejdić i Finci ponovo čekaju negdje iza ugla. Ono što je nužno, međutim, jeste da se insistira da se sva otvorena pitanja rješavaju u paketu. Mrcvarenja sa pojedinačnim pitanjima, pogotovo na način kako je to bilo do sada, očigledno ne daje rezultate. Upravo suprotno. Drugi problem možda i nije problem, već šansa. Šansa za Republiku Srpsku da po svim aktuelnim pitanjima potvrdi svoj subjektivitet i verifikuje svoju poziciju. Da se određeni procesi koji su, usmjeravanjem u pogrešnom pravcu, proizveli samo štetu, vrate u normalne okvire i konačno riješe.
No, to, bojim se, u najvećoj mjeri zavisi od novoustoličenih Sarajlija. Republika Srpska je pokazala da ima dovoljno kapaciteta da zaštiti svoje interese. Međutim, bilo bi lijepo da nešto za nju konačno učine i oni koji, navodno, u ime nje sjede u Sarajevu", piše Tučić.
Izvor: Srpskaonline. net