Uručene ovogodišnje nagrade Zadužbine Branka Ćopića
Povodom dobijanja nagrade, pedesetogodišnji Stanković rekao je da je posebno lijepo što priznanje nosi ime Branka Ćopića, a dodjeljuje ga SANU, čiji su članovi bili i jesu pisci djela koja je on preveo na portugalski.
"I likovi iz `Estorila` su sudbinski povezani sa SANU. Јovan Dučić, koji se pominje u romanu bio je njen član, a Miloša Crnjanskog je davne 1930. godine Akademija /SANU/ nagradila za `Seobe`", rekao je novinarima Stanković.
On je, obraćajući se Upravnom odboru Zadužbine poslije uručenja nagrade, rekao da je posljednjih decenija mnogo obrazovanih i mladih otišlo iz Srbije i sa ovih prostora, ali da to nije nov niti samo "naš fenomen".
"Dobro sam upoznao zemljake rasute po svetu za ovih 25 godina u inostranstvu. O njima pišem, ali i jednako znam da, ma koliko da su se u drugoj zemlji snašli, oni dok su živi sanjaju na svom jeziku i na njemu tepaju svojoj deci", naveo je Stanković.
On je poručio da bi u matici trebalo da se pobrinu da sistem vrijednosti u kome žive učine što ispravnijim, pa će se onda, kako je dodao, i sve manje djece odlučivati da ode iz domovine.
U romanu jedan od likova špijun Dušan Popov osvrće se i na bombardovanje Beograda 1941. godine i primjećuje da nije bilo vojničkog opravdanja za tako krvničko bombardovanje grada, ali da je Hitler "gadan ludak" i "hteo je da nas podseti ko smo i šta smo", dok su "naši glumili veliku silu".
Glavni junak nagrađenog Stankovićevog romana je hotel "Palasio Estoril" nadomak Lisabona, koji je tokom Drugog svjetskog rata, zahvaljujući portugalskoj neutralnosti, bio centar nekih od sudbinskih događaja po Evropu i svijet.
"Palasio" je, po autorovim riječima, bio zbjeg za bogate i špijunsko gnijezdo, ali vlasnik tog hotela ne želi da navodi detalje iz doba rata pravdajući se svojim godinama i zaboravnošću.
U zbirci "Svet i kuća" Cvijetić, prema ocjeni Upravnog odbora, priziva rane devedesete godine 20. vijeka, kad se "zemlja u krvi raspadala".
"Smatram da moja knjiga poezije u dobroj meri ima duhovne i poetičke srodnosti sa Brankom /Ćopićem/, piscem naših tuga i vedrina, crnih slutnji poraza i gubitaka", rekao je Cvijetić.
Njegov junak je stradalnik rata u BiH koji se tokom trogodišnje borbe za goli opstanak u Sarajevu, između ostalog, veoma brinuo da ne ostane bez duvana jer sa duvanom se lakše sve podnosi a "i skrenula /se/ misao s najgorega".
U dvije pjesme pisane ijekavicom "Providni dani" i "Vijek" odslikano je savremeno društveno stanje u mnogim seoskim krajevima koji su uglavnom spali na usamljene starce i starice, na te polužive i tužne simbole jednog dijela naše žalosne stvarnosti, rečeno je u SANU.
Bol za izgubljenim rodnim pragom stalan je i neizlječiv, poručuje između ostalog Cvijetić u svojoj zbirci pjesama.
Današnjoj dodjeli nagrada prisustvovali su potpredsjednik Upravnog odbora Zadužbine Milosav Tešić, te članovi Odbora Matija Bećković, Dušan Kovačević i Nada Milošević Đorđević.
Nagrade su, umjesto u maju, uručene tek danas zbog smrti predsjednika Upravnog odbora Zadužbine akademika Svetozara Koljevića.
Izvor: Srna