latinica  ћирилица
23/11/2016 |  15:44 ⇒ 17:59 | Autor: RTRS

Šta su trans-masti i koliko štetne mogu da budu? (VIDEO)

Samo jedan od tri Evropljanina zna šta su trans-masti i koliko štetne mogu da budu. Samo označavanje njihovog prisustva u proizvodima nije dovoljno, jer potrošači najčešće i ne čitaju deklaracije. Zato je Evropski parlament izglasao obavezno ograničavanje količine industrijskih trans-masti u namirnicama. Prva ograničenja trebalo bi da budu usvojena u naredne dvije godine. Polovina država članica već je usvojila nacionalna ograničenja, a nova će važiti za sve.
Hrana - Foto: RTRS
HranaFoto: RTRS

Da bi znala koliko su industrijske trans-masti štetne, Sanja Topić kaže, ne mora da bude stručnjak. Proizvoda bogatih ovim mastima na njenoj trpezi uglavnom nema, ali priznaje da ih je ponekad teško zaobići.

- Nemoguće je izbjeći. Kada pravite kolač, morate kupiti margarin u kojem ima najviše tih trans-masti. Ali, nastojim da to bude u što manjoj mjeri i u što manjoj količini, rekla je Topićeva.

Zdrave navike, trudi se da usadi i svojoj djeci.

- Užina da bude spremljena kod kuće, da izbjegavaju čipseve, da izbjegavaju pekarske proizvode u kojima toga ima jako puno, da izbjegavaju i slatkiše, odnosno da im ograničim taj unos, dodala je ona.

Ipak, znanje potrošača o trans-masnim kiselinama, prema podacima Evropske komisije, i dalje je veoma malo. Mnogi i ne znaju da se ove nezasićene masne kiseline prirodno nalaze u mlijeku, mliječnim proizvodima i mesu.

- Takav oblik trans-masti nije štetan u odnosu na one koje se nalaze u industrijski dobijenim proizvodima koje u svom sastavu sadrže hidrogenizovane masti. Odnosno, margarini, zatim pekarski i konditorski proizvodi... Pored toga, nalaze se u raznim prelivima, u majonezi i u svemu što sadrži takav oblik masti, istakla je Inga Marković, nutricionista.

Sadrže ih mnogi proizvodi, kao i polugotova i pržena brza hrana.

- Zagrijavanjem ulja na temperaturama iznad 220 stepeni dolazi do produkcije određene količine trans-masnih kiselina, posebno ukoliko su ti tretmani zagrijavanja češći. Znači, ako se na određenoj vrsti ulja više puta radi tretman zagrijavanja. On je prisutan u procesu prženja, najčešće u prehrambenoj industriji, rekla je Branka Topić, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije, “Krajina klas“.

Dnevni unos trans-masnih kiselina ne bi trebalo da pređe četiri grama. Problem je što je ovu granicu veoma lako preći.

- Sto grama krofne, na primjer, sadrži 5,2 grama trans masti, jedna kesica pomfrita oko 6,8 grama trans masti, dok naši margarini sadrže 12 grama, rekla je Markovićeva.

Dozvoljena količina od četiri grama trans-masti dnevno, bar kako kažu istraživanja, za naše područje trenutno je misaona imenica jer prosječan konzument unese čak 15 puta veću količinu! Tako su nas naše prehrambene navike dovele na sam vrh liste kardiovaskularnih oboljenja.

Od bolesti srca i krvnih sudova, godišnje, u Evropskoj uniji umre oko 660.000 ljudi, a trans-masti identifikovane su kao sastojak koji je pojedinačno najštetniji. Njihova štetnost ogleda se i u tome što utiču na razvoj ploda, rast i razvoj djece, kao i na insulinsku rezistenciju koja kao krajnji ishod ima dijabetes.

- Utiču na sužavanje krvnih sudova, dovode do infarkta miokarda. Pored ovih štetnih efekata, povećavaju ukupni holesterol, zatim LDL-holesterol, a snižavaju zaštitni, odnosno HDL holesterol, naglasila je Markovićeva.

Prehrambena tehnologija, međutim, u posljednje vrijeme mijenja se nabolje, pa se sve češće napuštaju industrijski procesi u kojima trans-masne kiseline nastaju.

- Savremena prehrambena tehnologija ide u pravcu smanjenja udjela trans-masnih kiselina na taj način što se radi modifikacija na tehnološkim procesima proizvodnje samih hidrogenizovanih masti, da bi se udio trans-masti smanjio. Tako da, posebno na Zapadu, u razvijenim zemljama, prisustvo trans-masnih kiselina u samim margarinima je znatno manje i tendencije su ka njegovom smanjenju, smatra Topićeva.

Tako je iz Evropske unije potekla inicijativa da se ograniči udio trans-masnih kiselina u prehrambenim proizvodima, odnosno da se svede na mjeru koja bi bila bezbjedna za potrošače.

- Potrebno je stvoriti uslove da prehrambena industrija može, uopšte, da vrši proizvodnju na način koji je usklađen sa ograničenjima. To je ono što je važnije od samog ograničenja, zaključila je Topićeva.

U Danskoj, npr. ograničenja su se pokazala kao uspješna. Od 2003. godine, kada je uvedeno zakonsko ograničenje za industrijske trans-masti, znatno je smanjen broj smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim oboljenjima.