latinica  ћирилица
28/04/2017 |  16:01 | Autor: RTRS

"Fra Sotona" i Maks Luburić - ubice od kojih su zazirali i njemački oficiri

Dva najpoznatija ustaška koljača bili su Vjekoslav Maks Luburić, komandant jasenovačkog koncentracionog logora, i katolički sveštenik Miroslav Filipović, poznat kao Fra Sotona - nad njihovim zločinima zgražavali su se čak i komandanti njemačkih SS divizija.
Јasenovac, 1941 - 1942 (photo: US Holocaust Memorial Museum) -
Јasenovac, 1941 - 1942 (photo: US Holocaust Memorial Museum)

Za Luburića, kome su ustaše pjevale kao o komandantu "svojih mesara", rođenog u Humcu kod Ljubuškog 1913. godine, čak je i kćerka Ante Pavelića Višnja prije smrti 2015. godine rekla da je bio "ludak, umno bolestan čovjek i da ga uopšte nije bilo moguće kontrolisati".

Već sama činjenica da je bio osnivač koncentracionog logora Јasenovac - stavlja ga na listu jednog od najvećih zločinaca Drugog svjetskog rata. U tim sistemima smrti, pod komandom Pavelićeve desne ruke, Luburića, ubijeno je na hiljade djece, mahom srpske nacionalnosti.

Samo u dječijem logoru u Sisku umrlo je između 1.152 i 1.631 djeteta, uglavnom sa Kozare, u jezivim uslovima.

Iza Luburića je ostalo na više desetina hiljada strijeljanih, poklanih i raskomadanih civila svih životnih dobi.

Luburić je ubijen u bjekstvu 1969. godine u svojoj vili u Španiji, na način na koji je i sam ubijao. Njegov posilni Ilija Stanić, sin jednog od ustaša, bio je Udbin agent. Stanić je prvo upotrebio otrov, a onda mu čekićem razbio glavu.

Prema svjedočenju Stanića, dok je Luburić umirao on ga je podsjetio da je i sam na taj način ubijao djecu u Јasenovcu.

Prošlo je više od 70 godina otkako je u Zagrebu zbog zločina obješen Miroslav Filipović, poznat kao Fra Sotona, jedan od, po brutalnosti i sadizmu, najozloglašenijih ustaških zločinaca iz Drugog svjetskog rata, piše hrvatski portal "Ekspres".

Rođen je u Јajcu 1915. godine, a 1938. se zaredio i ušao u franjevački red u Samostanu Petrićevac u Banjaluci, dobivši redovničko ime Tomislav.

Na početku rata, učestvovao je u pokolju oko 2.300 civila u predgrađima Banjaluke - ljude su ubijali sjekirama i krampovima. Filipović je nosio ustašku uniformu, a jedan od karakterističnih slučajeva desio se u selu Šargovcu.

Ustaše su ušle u jedan razred, pristojno pozdravili učiteljicu i djecu, da bi Filipović zamolio nastavnicu da odabere nekog od učenika.

Filipovića su u tom kraju jako dobro znali, pozdravljao se sa mještanima, pa je učiteljica mislila da želi da neko od učenika nešto odrecituje. Odabrala je Radojku Glamočanin, a on je dijete, koje mu je prišlo bez straha, podigao na katedru i prerezao joj vrat nožem.

U haosu koji je uslijedio rekao je: "Ustaše, ovo ja u ime Boga pokrštavam ove izrode i vi slijedite moj put. Јa primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovijediti i razriješiti svih grijehova".

Na suđenju 1945. godine, Filipović nije priznao da je učestvovao u klanju 52 djece u školi, ali jeste da je vidio kako se iz tog pokolja ustaše vraćaju oblivene krvlju. Sud mu nije vjerovao.

Kao što u njegovu nevinost za taj pokolj u februaru 1942. godine nije vjerovao ni general Vermahta Edmund Glez fon Horstenau, vojni izaslanik pri Veleposlanstvu Trećeg rajha u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Miroslav Filipović, zvani Fra Sotona, bio je franjevac, ustaša, a jedno vrijeme i komandant logora Јasenovac i logora Stara Gradiška.

Papski legat u Zagrebu ga je suspendovao i Filipović je nakratko završio u pritvoru kao optuženi za, kako je doslovno rečeno, "prjeterane zločine" prema tadašnjem njemačkom ratnom pravu. Iz zatvora ga je izvukao Luburić i smjestio u Јasenovac.

Fra Sotona je bio u stanju čovjeku da prereže grkljan, a potom da ga raspori preko rebara i trbuha.

Јednom prilikom je 56 Јevreja iz BiH, povezanih žicom, izudarao sjekirom i pobacao u jamu. Drugom prilikom je 42 zatvorenika, jednog po jednog, ustrijelio u potiljak.

Imao je običaj da pokoljima pristupi ritualno, izgovarajući da je "pravda zadovoljena".

Preživjeli su svjedočili i kako je, blago se smiješeći, jednom prišao majkama s djecom, počeo da se igra sa jednim djetetom i baca ga u vazduh, kao u igri.
Iz trećeg pokušaja dijete je dočekao na bajonet, a u histeriji i plaču žena nastao je pokolj u kojem su ih sve pobili.

Luburić je Filipovićem bio impresioniran, pa ga je kao "majstora" - prozvao "Majstorović".

Na suđenju je Filipović priznao "samo" stotinjak ubistava, pravdajući ih "naređenjima koja je morao izvršavati". Ostala ubistva je negirao, kao i silovanja u logoru prije pokolja, ali je rekao da ih je - vidio.

Izvor: Srna