Ima li Institut za nestale BiH svoj "para-ogranak"? (VIDEO)
Ako je suditi prema dokumentima i drugim dokazima koji su u našem posjedu – ima!
Smješten je u zgradi Predsjedništva BiH, u bivšim prostorijama Federalne komisije za traženje nestalih, koja je prije više od deceniju trebalo da prestane sa radom!
Te prostorije obavijene velom tajni, u kojima srpski istražioci nisu poželjni, mjesto su “friziranih“ podataka i dosijea, koji su svih prethodnih godina, odredište pronalazili u Haškom tribunalu, i pred domaćim pravosuđem!
Rehabilitovani ratni muslimanski lideri i njihovi poslušnici, planski i detaljno gradili su i dalje grade, kult žrtve.
Јoš od ratnih emisara koji su svijetom širili laži o 300.000 ubijenih Bošnjaka i stotine hiljada silovanih Bošnjakinja.
Ako je suditi prema zapisnicima sa sjednica ratnog Predsjedništva, instrukcije su dobijali i misiju započinjali na adresi Musala.
Deceniju i po sa te iste adrese – najagilniji Bošnjački revizionista i kako ga je “otac nacije“ Alija Izetbegović okarakterisao u testamentarnom intervjuu, “mladi političar kojem najviše vjeruje“ mešetario je bošnjačkim i svim drugim kostima posredstvom Federalne komisije za razmjenu a potom i za traženje nestalih.
Spiskovi živih Srba, koje je Mašović nudio na razmjenu, odavno požutjeli, a ti isti Srbi ili bar njihovi posmrtni ostaci još pronađeni nisu.
No Komisija je još prije deceniju, prestala sa radom.
Ili je bar tako trebalo da bude.
No sa iste adrese, baš kao da nije riječ o ljudskim sudbinama, i dalje osviću “modifikovani“ dosijei žrtava.
Uglavnom sarajevskih i srebreničkih.
Ako je suditi po istim, u Memorijalnom centru Potočari, “sahranjivani“ su i živi Bošnjaci, i oni umrli prirodnom smrću, ili stradali mnogo prije julskog zločina 1995. godine.
Desetine dosijea u našem je posjedu. Svi “modifikovani“ na istoj adresi- Musala broj 9, prije koju godinu ili godinama nakon navodnog “gašenja“ Federalne komisije za nestale.
Parainstitut pod plaštom tek terenske kancelarije za koju je zadužen istražilac Suad Halilović, i u koji, kaže član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić, srpski direktor Instituta niti istražioci ne zalaze.
Niti im je dozvoljeno.
Umjesto Halilovića međutim, danas smo zatekli drugu osobu. Iznenađen pozivom, naš sagovornik “zaboravio je“ na kojoj je adresi.
...Treba mi gospodin Suad Halilović! On je na odmoru trenutno. A s kim razgovaram? Muhamed Mujkić uposlenik Instituta! A šta sam ja sad dobila pošto su mi dali ovaj broj? Ovo je samo terenski ured Sarajevo! A gdje je vaša adresa? Hamdije Ćemerlića broj 2....
Da ne bude zabune, adresa koju Mujkić pomenu, sjedište je Instituta. Adresa na kojoj smo ga zatekli – parainstituta!
I nije Mujkić samo, kako reče uposlenik, već savjetnik revizionisti Mašoviću, kojeg nismo pronašli ni na jednoj adresi.
No Musalu često pohodi. Uvjerili smo se i lično, čekujući da se ukaže nasljednik “oca nacije“, Bakir.
Sa te adrese danas bez odgovora – koliko prostorija je u nadležnosti Instituta ili parainstituta. I kakve sve tajne “čuva“ 2. sprat zgrade i prostorije iznad čijih je vrata ispisan broj 6.
- Mi smo jasno ograničeni u svom mandatu i u radu. Nigdje nije predviđeno recimo da mi izdajemo potvrde za logoraše, za oslobođene, one koji su pobjegli navodno iz nekih zarobljeništava itd. Međutim, te potvrde se izdaju, kaže Mišić.
Otvoriti sve sarajevske “revizionističke“ riznice nemoguće je, sve dok njima vladaju ratni kadrovi – Amor i drugi Mašovići, koji obustavljaju čak i započete ekshumacije srpskih žrtava po Sarajevu.
A u njemu su u ratu “službovali“!
No bar ova riznica u Musali bez većih problema može da se otvori!
Ili zatvori!
Ako to virtuelne borce za ljudska prava uopšte interesuje.