latinica  ћирилица
05/10/2017 |  11:52 ⇒ 13:25 | Autor: RTRS

Kako je Vladan Milojević od Zvezde napravio pesnicu koja udara po Evropi? (FOTO)

Trener fudbalera Crvene zvezde Vladan Milojević govori o tome kako mu je literatura s psihološkom tematikom pomogla u dosadašnjoj karijeri, kako je podigao ekipu i došao do velikog evropskog uspjeha. Osvrnuo se na svoj put i pričama da podsjeća na italijanske trenere...

Njegov dolazak na klupu Crvene zvezde nije bio praćen euforičnim odijumom! Istina, nije bilo ni potcjenjivačkih komentara, jer je iza sebe ostavio istorijske rezultate u Čukaričkom i imao više nego pristojnu epizodu u grčkom Panioniosu. Svi su gledali mirno na pojavu Vladana Milojevića, vjerovali da će se samo spustiti u rudarsko okno, zavrnuti rukave i raditi. Da radi udarnički! Da radi spartanski! I da na zgarištu prošlogodišnje raspojasane ekipe napravi trijumfalnu palatu.Trenerski postulati Vladana Milojevića savršeno su odgovarali tadašnjem, vrlo sivom trenutku Crvene zvezde. Fudbalski radoholik, kako sebe opisuje nekadašnji libero crveno-bijelih i brojnih grčkih klubova, bukvalno je udahnuo novi život najtrofejnijem evropskom klubu!

Tu je Evropa, tu su pobjede protiv jačih i bogatijih, tu su i vesele, sportske teme... Tu je trenutni uspjeh! Ali nabrojane koordinate ne predstavljaju ciljnu ravninu za Vladana Milojevića. Tokom razgovora za Mocart Sport kao da je želio da ostavi utisak čovjeka koji još nije složio svoj idealni trenerski mozaik.

Na pohvale s društvenih mreža odgovarao je stereotipnom, ali tako istinitom tezom da u fudbalu ne postoji minuli rad. Želio je da govori o sitnicama koji uspjeh znače, detaljima, psihologiji kao nauci koja mu je pomogla tokom epskih bitaka u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Dok je bio zagledan u trenersku tablu u sopstvenoj kancelariji, nije želio da sebe stavlja u prvi plan...

"Moram da priznam da ja generalno funkcionišem na drugačiji način. Sve što smo dosad uradili prija i satisfakcija je za sve ono što radite i čega se odričete. Nije fraza, mnogo je naporno. Sigurno ljudi nemaju svijest kroz šta mi prolazimo. I onda dolazimo do toga da ima drugačijih komentara. Ovdje se fudbal često gleda pod emocijama, navijački... Јa sam drugačiji, kada nešto uradim, napravim malu analizu i retrospektivu i onda moram da se okrenem novim obavezama. U fudbalu ne postoje prolazna vremena, mada je naše prolazno vrijeme dobro, bez obzira na poraz u Kruševcu. Na kraju se podvlači crta...", počeo je priču Milojević.

Vladan Milojević sa fudbalerima (Foto:mocartsport.com)

Postoji ta fotografija, napravljena poslije meča s Krasnodarom, na kojoj trener Crvene zvezde s raširenim rukama slavi prolaz u Ligu Evrope. Rijetko pokazuje emocije, posebno u periodu kada ga svi tapšu po ramenima. Čak je djelovalo da na evropski uspjeh gleda kao na nešto normalno.

"Nisam euforičan po prirodi. Јa nešto i ne znam da se radujem. Nemate u sportu vremena za radost, to je komoditet za druga zanimanja. Ovdje ste u jednom trenutku general, u sljedećem ne znate ništa. Zato je naše zanimanje zanimljivo. Trudimo se i radimo da pravimo što bolje rezultate. Generacija prije nas, istorija kluba, nameće ti da budeš još bolji! I ja se trudim da budem bolji."

"Znao sam poslije Florijane da smo pobijedili ego"

Zvezdaška javnost mu je već priljepila generalske epolete. Desilo se to poslije dvostrukog trijumfa nad Spartom. Posebno jer niko nije očekivao evropski iskorak ovog ljeta. Imao je malo vremena i nesređen igrački kadar. Ali Milojević se "na keca" prisjetio ključnog detalja ljetnjeg pohoda tokom kojeg su rivali padali kao snoplje.

"Prelomni trenutak je bio onaj kada sam osjetio i vidio da sam dobio ogromnu količinu energije i pozitive u svlačionici. To je bilo pred dvomeč s Irtišom. Vidio sam šta se dešava u svlačionici. Igrači ne treba međusobno da se vole, oni su profesionalci, imaju različite stilove interesovanja, oblačenja, života... Ali vidio sam da je svako od njih svoj ego stavio u službu svlačionice onog trenutka kada je ušao u nju. Tad sam shvatio da možemo da napravimo dosta dobrih stvari. Mi smo bukvalno bili kao šaka, kao prsti koji su se skupili u jaku pesnicu. Bila je to velika količina naboja i energije... Gdje god sam radio, trudio sam se da to imam. To je važnija od svih prelaznih rokova i pojedinačnog kvaliteta."

Crvena zvezda jeste kruna njegove dosadašnje karijere. Sasvim dovoljno da spoznaju da na nju ne treba da gleda kao na poligon za revoluciju ili evoluciju. Bilo je dovoljno da ostane dosljedan sebi i-pobijedi.

"Gdje god sam bio i šta god da sam radio, funkcionisao sam na sličan način: gledam, analiziram, zavrnem rukave i radim. Kada vjerujete u sebe i kada ljude u vašem okruženju ubijedite da je sve moguće onda je lakše sve to ostvariti. Igrače sam ubijedio i kroz priču i kroz rad. Veoma mi je bitno da imam energiju u svlačionici, međusobni respekt i poštovanje. A to je u Crvenoj zvezdi u ovom trenutku na vrlo visokom nivou."

Uzdah i onda esencija onog što je želio da kaže:

"To nije moja pobjeda, to je moja misija od prvog dana."

"Јa sam radoholik i pravi timski igrač"

Tog ranog ljeta 2017. godine klupa Crvene zvezde iz nabrojanih razloga nije bila tako izazovna. Naprotiv. Mogao je Milojević da izgori u vulkanu velikih očekivanja, da bude progutan, ali-nije. Nekako se čini da su ga od elementarne nepogode loših evropskih rezultata spasle pozitivne misli.

"Dobro je što nisam imao neko opterećenje, kao ni tim. To može samo da vas sputa. Moja filozofija se zasniva na radu i odgovornosti, da budete čisti prema sebi. Kada pričam o sebi, pričam o stručnom štabu i igračima. To nam je jedini način da dođemo do nečega opipljivog. Ali ne vidim razlog zašto bih se plašio klupe Crvene zvezde. Želio sam, i dalje želim, da nešto ostane iza mene. Meni su bitni detalji u fudbalu, kolike su moje mogućnosti kao trenera da nešto napravim. Kada sam se opredijelio da budem trener Zvezde sigurno sam imao neke ambicije. Kada pravite sliku od pazla, dovoljno je da vam jedan komadić pokvari sliku. Pored igrača, zaslužni su i članovi mog stručnog štaba. Cijelo ljeto smo zajedno s direktorima Terzićem i Mrkelom tražili pozitivnu energiju. Јa sam odmah tu iza njih, ako moram tako da se izrazim."Taj rad na koji se poziva Vladan Milojević kod njega ne predstavlja opšte mjesto.

"Јa sam veliki radoholik, živim za fudbal, sve sam podredio ovom klubu. Јa sam klasičan timski igrač. Generalno, napredujem svakog dana. Vjerujem da u svakom trenutku mogu nešto da naučim. Nema granica u našem sportu, fudbal je danas više od igre, ozbiljan biznis i nauka. Ako niste spremni da budete posvećeni, onda ne možete da napredujete. Moj dan kao trenera je prilično dug. Ako nisam u svlačionici i klubu, onda sam kod kuće na računaru, čitam neke knjige... Ako to ne radite, nemate šta da tražite. Imate mnogo platformi koje se bave analizom vaših utakmica. O svakom igraču dobijate koliko je kilometara pretrčao, šta je radio."

"Ne čitam samo fudbalsku literaturu. Možete da naučite mnogo iz drugih sportova. Mnogo sam posvećen i religiji."

O fudbalu života Savića, Stojkovića i Srnića

Pored toga što je u dosadašnjem dijelu sezone premašio očekivanja, Vladan Milojević je uspio u još nečemu. Svi će se saglasiti da Vujadin Savić, Filip Stojković i Slavoljub Srnić igraju fudbal života.

"Јa ovdje imam 25 fudbalera, oni svi zaslužuju da igraju. Imate 25 različitih karaktera i 25 različitih ljudi. Moja dužnost je da ih sagledavam 24 sata dnevno, da vidim njihov profil i karakter. To sam rekao i njima. Lako ću ja fudbalski da ih izmjerim, potrebno je nekoliko utakmica. Teško je doći do psihološkog momenta danas. Igrač će dati maksimum samo ako ima samopouzdanje. Neko tu referencu ima sam od sebe, neko traži savjete i priču... Oni su emotivni ljudi, prolaze kroz svašta. Nemojte da zaboravite da nije sve stvar fudbala. Oni imaju porodice, tu su uticaji van svlačionice... Јa sam dužan da to riješim."

Voli da govori o momcima s kojima je dijelio dobro i zlo u omladinskoj školi Crvene zvezde i s kojima je osvojio titulu u tom tangu.

"Srnić i Žule (Stojković, prim. aut.) djeca su koja imaju ozbiljan kvalitet. Pravili su rezultate u omladinskoj školi. Nekada se desi da ta djeca moraju da traže zaobilazni put. Pojedinci sazrijevaju kasnije. U životu ništa nije slučajno, tako nije slučaj dolazak Vujadina i Žuleta ovdje. Oni vole Zvezdu i uvijek su je voljeli. To je vrlo bitno. Ali ja sam za to da se ljubav pokazuje samo djelima. Ne gledam stvari jednostavno, kao Žule Stojković je imao lošu epizodu u Njemačkoj. Ne, nekada se kockice jednostavno ne slože."

Na vaskrsnuće domaćih igrača nakalemile su se i odlične partije stranaca. Gabonac Gelor Kanga i dalje ima bubice, ali je rješavao kada je bilo najvažnije. Holanđanin Donald igra bolje nego u prvoj sezoni, Le Talek je postao štoper iz orbite. Svi oni su tokom ljeta bili na izlaznim vratima.

"Svi stranci su dobri momci, jake ličnosti. To je prvenstveno bitno. Nije im bilo lako poslije prošle sezone, pa je uslijedio dolazak novog trenera... Oni sve znaju, i šta se događa i šta se piše. To je sve uticalo na njih. Ali su profesionalci. Sjeli smo odmah, razgovarali otvoreno i iskreno. Uvijek pričam iskreno s igračima, kažem im i kad mislim da treba nešto loše da im kažem. Možda im neće biti pravo u tom trenutku, ali bolje to nego da pravite kompromise. Strancima sam rekao da samo budu profesionalci. Ovi momci što su došli u klub donijeli su dozu energije i povukli strance. Donijeli su im želju da ostanu u ovom klubu. Drago mi je zbog toga. Veoma poštujem dogovor. Oni su donijeli odluku da ostanu."

"Doći će i kriza..."

"Stranci, domaći i na kraju uspješan prelazni rok. Toliko uspješan da ima onih koji tvrde da se više neće ponoviti. Skica Zvezdinog uspjeha u Evropi.

"Ne postoji klub na svijetu koji sve pogodi. Dešava se da neki igrač ne može da se pronađe, da nema hemije. I onda ode odavde i uslovno rečeno proigra. Imali smo takve primjere u prošlosti. Nekome legne klub, svlačionica, drugarstvo. Desi se da se igrači podignu međusobno, ili da se neki egoista promjeni. Promjeni se kao čovjek, pa se pitamo kako je to moguće. Tražili smo igrače koje poznaju mentalitet zemlje i kluba, jer ovo jeste specifično okruženje. Bio sam na Kipru i Grčkoj, to jeste isti narod, ali to su u suštini dva svijeta. Kao što smo i mi Balkanci po nekim paramerima dva svijeta. Imamo dosta zajedničkog, ali... Domaći igrači sve drugačije doživljavaju."

Sve djeluje idilično u ovom trenutku, do te mjere kako Vladan Milojević može da kaže kako je baš lijepo u ovom trenutku biti-on. Ali logično je da će doći do teških trenutaka.

"Doći će kriza igre i rezultata. Ali ako imate zdravu svlačionicu, nemate čega da se plašite. Treneri žive za rezultat. Kada dođe loš period, ništa nam ne preostaje nego da radimo kao što treba."

Često navijači Crvene zvezde u Vladanu Milojeviću vide fudbalskog Dejana Radonjića. Takvo mišljenje vlada po društvenim mrežama.

"Dobro, prija mi to. Radimo ovo zbog nas i navijača. Marakana je teška scena, igrati pred takvim navijačima. Ništa neću novo reći, oni su fascinantni. Znao sam to dok sam bio mali. Nekad se zapitam da li ljudi iz inostranstva dolaze nas da gledaju ili da osjete tu atmosferu. Moj zadatak je da oni stalno budu uz igrače."

"Јa defanzivan? Prije bih rekao da sam posvećen"

Ne samo zbog stajlinga Vladan Milojević odaje utisak čovjeka koji je trenerski posao izučio u italijanskom Koverčanu. Trenersku tablu nosi uvijek sa sobom, taktičke zamisli crta igračima i tokom meča.

"Dosta se bavim sitnicama, studiozan sam. Mnogo puta se desi da uhvatim sebe kako razmišljam o fudbalu. Želim igračima da prenesem informacije koje mogu da im olakšaju posao. To je kao u školi. Kada znam da mi učenik zna sve, onda on ne treba da se plaši pred pismeni zadatak. Tada je samopouzdanje na vrhuncu! Igrač mora da shvati zadatke i zna protiv koga igra, kakav je plan utakmice, šta treba da radi. Mora da postoji plan i da se to sprovodi. Njima je lakše da funkcionišu na takav način."

Pored ljetošnjeg uspjeha lična karta Vladana Milojevića je dugogodišnji boravak u Čukaričkom. I tamo je krenuo od nule, ali je snagom volje stigao do trofeja u Kupu Srbije. Skinuli su mu kapu, ali postojalo je mišljenje da je defanzivan trener.

"Ne mogu da se branim od takvih komentara! Šta uopšte znači defanzivan ili ofanzivan trener? To je u savremenom fudbalu-nestalo. Evo, da vam postavim kontra pitanje. Čukarički je bio treći na tabeli, imali smo šestoricu igrača u timu prvenstva, osvojili smo Kup, dali smo brdo golova. Bilo je tu pobjeda od 4:0, pa i 7:0. Ako je to pokazatelj da smo bili defanzivni, onda OK."

Podizao je glas samo prilikom ove teme, o tim komentarima da je ponekad previše naklonjen defanzivi.

"Dakle, govorimo o savremenom fudbalu. Nema više onog vremena kada je postojao jedan majstor i njemu je dopušteno sve. Kod mene svi moraju da igraju odbranu, krila posebno. I svi moraju da igraju napad. To od nas zahtjeva moderan fudbal, ali mi pratimo neko drugo vreme. Delimo igrače na majstore i vodonoše. Znam da ljudi vole čarobnjake, ali takvih nema mnogo na svijetu. Najviše dvojica."

"Ponosan sam jer smo nadigrali Ktasnodar, Spartu, Keln..."

"Spontano je otkrio podatak na koji je najponosniji.

"Iznijeću jedan detalj, ne bih volio da edukujemo nekoga, ali volim da govorimo o činjenicama. Mi smo protiv Kelna pretrčali dva kilometara više od rivala. Pretrčali smo u oba poluvremena isto, nadtrčali smo Krasnodar, a da ne pričamo o Sparti. Ljudi ne mogu da shvate da rival nekad igra rizično, mijenja sistem. Malo se ovdje sve gleda površno. Recimo, Le Talek i Babić su u Njemačkoj pretrčali na nivou veznih igrača. To je fascinantno i nestvarno. Vi takvim klubovima, iz jakih liga, morate da parirate trčanjem. Ako te ne uradite, nemate šta da tražite."

I još malo o uskostručnim stvarima.

"Igrači su dobili zahtjeve šta treba da rade. Dobar napad dolazi iz dobre odbrane. To ćete da vidite u svim sportovima. Ako igrate 'stratego', ne idete odmah da napadate. Gledate da se sačuvate, pa da udarite gdje možete. Za mene je fudbal 'stratego'. Deset igrača, različiti sistemi, imate rivala. Mnogo kombinacija. Kada odem u druge klubove da razgovaram s drugim trenerima, vidim da imaju drugačije poglede nego ovdje. Bio sa, kod Piolija, pa u Red Bul Salzburgu, Bolonji, Fjorentini, Romi... Tu možete da naučite mnogo toga."

Vladan Miloojević (Foto:mocartsport.com)

Za Milojevića je dobro što se on i tim koji vodi ove jeseni suočavaju sa nečim novim. Pakleni ritam utakmica za njega predstavlja čist dobitak.

"Meni je bitno da Zvezda poslije toliko godina navikava igrače da igraju u evropskom ritmu. Oni moraju da toga budu svjesni. Imamo putovanja, pa bili ste s nama u Pavlodaru, znate koliko je bilo naporno... Tu je psihički naboj, psiha, pa opet putovanja. Oni moraju da žive s tim. Imate igrače koji su mentalno spremni da to izdrže. Misli su čudna stvar. Ako sebi u glavi kažete da to ne možete onda vam ništa ne pomaže. Ako se optimisti onda idete preko praga bola. Ne odustajete. Zvezda je napravila taj klik i svake godine mora da bude u ovakvom režimu. U Ligi Evrope ili Ligi šampiona."

"Volim disciplinu, ne volim bezobrazluk!"

Јoš jedna stvar se lijepi za Vladana Milojevića kao smrt ljepak. Kažu upućeni da voli vojničku disciplinu i da su pojedini igrači Čukaričkog željeli da mu zbog toga što prije vide leđa.

"Uvijek insistiram na disciplini, ja volim disciplinu. To je nešto osnovno. Zamislite da imate jednu anarhičnu ekipu, grupu igrača koja se ne poštuje. Kako bismo mi napravili rezultat? Postoje stvari o kojima ne diskutujem. Postoje pravila na terenu i u svlačionici. Imao sam primjer na koji sam posebno ponosan. Bili smo u Sloveniji na pripremama i poslije toga sam dobio pohvalu od jedne čistačice u hotelu. Rekla mi je da nije vidjela normalniju i vaspitaniju grupu."

Objasnio je i zašto insistira na disciplini.

"Igrači će sutra morati da imaju disciplinu, da možda budu treneri. Imaće porodicu, brinuće se o njoj. Ne volim bezobrazluk i nekulturu. Kultura je da se nekome javiš kada kasniš. Ako neko namjerno zakasni to je onda nepoštovanje grupe i svlačionice saigrača..."

Vladan Milojević je imao prirodan trenerski put. Preko omladinske škole Zvezde i Јavora isplivao je na površinu.

"Veoma sam srećan, nisam se opterećivao da treba da budem neko i nešto. Volim ovo da radim i uvijek sam uživao. I kada sam radio sa Zvezdinim klincima, uživao sam u njihovom odrastanju. To vam je trenersko odrastanje. Trenirao sam djecu od 15 godina, a ne znam ništa o tome. Uzimao sam knjige od supruge da vidim šta se dešava sa djecom u tom razdoblju. Morao sam da ih upoznam kao ličnosti. Nisu svi isti."

"Kada vidim Vladana Milojevića u svlačionici, onda-divljam"!

Pitanje je bilo jednostavno: da li bi Vladan Milojević igrač bio u startnoj postavi ekipe koju vodi Vladan Milojević kao trener?

"Igrač Vladan Milojević kod mene ne bi igrao sigurno! Nema šanse! Drugačije sam sve zamišljao. Ne govorim o fudbalskim kvalitetima, ali kao igrač sam imao drugačiju percepciju. Nisam zamišljao fudbal kao posao, biti fudbaler znači imati strast. Razmišljao sam po principu-odigrao sam utakmicu, šta sad ponovo da igram. Kada vidim u nekome tog Vladana Milojevića u svlačionici, onda divljam. Igrači moraju na fudbal uvijek da gledaju kao primarnu stvar. Od toga će izdržavati porodice. Znam da im je psihološki teško, da nose iza sebe javnost. Vjerovatno imaju ponekad i košmare u glavi. Moj zadatak je da im pomognem."

Teško da Vladana Milojevića možete da opišete kao standardnog fudbalskog radnika. Prije ćete ga zamisliti s knjigom u ruci, nego u potrazi za jeftinom zabavom.

"Nisam ja neko ko izlazi. Rijetko ćete me vidjeti negdje poslije sedam ili osam sati uveče. Imam prijatelje van fudbala, imam malo vremena za sportsku porodicu. Supruga i ćerka mi se bave preponskim jahanjem, sin mi igra u Čukaričkom. Volim da prošetam, trčim po Košutnjaku. Ne pijem, ne volim da izlazim."

Prosto, on je jedan od onih srećnika koji uživa u poslu kojim se bavi.

"Mogao sam da budem trener, menadžer ili sportski radnik. Volim da sam na terenu i da sam s mladim ljudima. Ispunjava me sve to. Osjećam se ponekad kao reditelj, pokušavam da ispravim greške. U fudbalu ne postoji kopi-pejst, ne postoji odmor. Niste na odmoru ni poslije sezone. Volim to, volim taj teren. Oduvijek sam želio da budem trener. Volim fudbal."

"Strah od Arsenala? Ne!"

Volio ga je i kao igrač, mada je utisak da je mogao i više i bolje. Afirmisao se u Grčkoj, daleko od matične Zvezde.

"Srećan sam što su mi se desile neke druge stvari u Grčkoj. Privatni život me je napravio jačim. Kada sam otišao u Grčku, bile su ovdje lude godine. Imao sam sreće što sam otišao tamo, ostao dole i dobio njihovo državljanstvo. Vratio sam 2004. godine. Živio sam u jednoj od najljepših evropskih zemalja."

A gdje Milojević sebe vidi u budućnosti?

"Ne planiram veliku budućnost, dajem maksimum uvijek. U ovom trenutku ne razmišljam dugoročno. Samo treba vjerovati i biti čist pred sobom.

"Uskoro Zvezdu očekuju dva vezana meča s Arsenalom u Ligi Evrope. Odavno se crveno-bijeli nisu susreli s tako velikim rivalom, pa je logično što se mnogi pitaju hoće li se uplašiti premijerligaških asova...

"Ne! Strah osjećate samo kada ste nesigurni, kada ne vjerujete u sebe. Igraćemo hrabro i nema čega da se plašimo. Biće prisutan adrenalinski strah koji nestaje onog trenutka kada utakmica počne."

Izvor: Mocart Sport