Posljednji aplauz junaku srpske scene (VIDEO)
Gluma je divna zbog sposobnost da budeš neko drugi, da razumiješ druge ljude i proživiš nešto od njihovog života, a kroz to nešto i sam naučiš. A ako je dovoljno dobro to što radiš, i ljudi mogu nešto da nauče iz svega toga. Gluma ima ogromnu moć kada se radi na pravi način i pruža ogromno zadovoljstvo kada uspijete u predstavi ili na filmu da prikažete tu istinu koja se stvara od mrtvog slova na papiru, pa do nekog izmišljenog života. Onda u igri osjetite da taj lik postaje živo biće, nešto prokrvljeno, da radi, hoda, funkcioniše... I kada se sve odigra na sceni, dobijete veliki aplauz, koji vam dođe kao uzvraćena emocija, i sve to liči na neku ljubavnu igru. Vrlo je uzbudljivo, osjećate se prijatno i uvijek se trudite da sve to ponovo doživite", izjavio je Glogovac u posljednjem intervjuu koji je dao za "Novosti".
Glumac koji nas je više od dvije decenije očaravao svojim magičnim darom, pokazujući nam najveličanstvenije vrijednosti svoje profesije, svih ovih godina učio nas je i onoj pravoj, iskonskoj moralnoj vertikali, u kojoj ljudskost, pravda, istina i hrabrost imaju najveći značaj u životu. Glogovac je postao glumačka i urbana legenda još u mladosti, i to ne samo Beograda, Srbije, rodnog Trebinja, već i čitavog prostora nedašanje velike Јugoslavije. A ostao je Hercegovac, tako je govorio.
"Kada mi je bilo sedam godina, s porodicom sam se preselio iz Trebinja prvo u Opovo, pa u Pančevo, a čovjek kome sam se najviše divio i koji je ostao junak mog života bio je moj deda Gavrilo iz Nevesinja. On je ostavio ogroman trag u mom životu. Sjećam se da je, kada dođemo kod njega u selo Dramiševo, dvadeset kilometara od Nevesinja, uvijek govorio: Evo meni moga vojvode!, a potom bi me postavio na konja. Bolji poklon nije mogao da mi da, jer su te egzotične uspomene nezamjenljive. Moj prvi sin koji je rođen 1999. dobio je ime Gavrilo, po mom dedi, kojeg se rado sjećam svakog dana", pričao je Glogovac.
Takve porodične i životne vrijednosti prenosio je i svojoj djeci, sinovima Gavrilu i Milošu.
"Djeca uče gledajući. Dok im nešto pričam, ona me gledaju. Ona često ne preuzimaju racionalnu poruku i ne stvaraju umni zaključak, nego uče iz modela: u mojoj kući je uvijek vladao prezir prema nevaspitanju, neistini, vulgarnosti, i moja djeca su to preuzela. Danas slušaju kvalitetnu muziku, imaju dobra stremljenja, kreativni su i proziru šta je dobro, a šta nije. Nadam se da će im vrijeme i okolnosti, uz moju pomoć, omogućiti da izraze svoju vlastitu kreativnu dušu."
Nebojšina kćerka Sunčica, rođena oktobra 2016, s kojom je provodio skoro svaki dan prije nego što je 9. februara napustio ovaj svijet, nije imala vremena da upamti sve ono čemu je želio da je nauči.
Otišao je neočekivano, u tišini, u iznenadnoj tragičnoj životnoj predstavi koju niko nije mogao da nasluti, pa ni on sam.
Kada je saznao za tešku dijagnozu svoje bolesti, kancer na plućima, kako za "Novosti" priča jedan od njegovih bliskih prijatelja, ipak je bio optimista.
"Sredićemo to, biće sve u redu", govorio je Glogovac.
Sada za njim, zajedno sa njegovom porodicom, kolegama i prijateljima, plače i mnogobrojna publika, odajući posljednju počast velikanu koji je obilježio našu pozorišnu i filmsku umjetnost i koji se svojim darom, harizmom i šarmom duboko uvukao i u naše lične živote.
Danas će naš glumački velikan biti ispraćen do nebeske pozornice na kojoj će zauvijek ostati da blista - njegove kolege oprostiće se od njega na komemorativnom skupu u 11 časova u Јugoslovenskom dramskom pozorištu, matičnoj sceni na kojoj je Glogovac od 1996. ostvario antologijske likove koji obilježavaju istoriju ove kuće. Opelo u Crkvi Svetog Nikole na Novom groblju počinje u 14 časova, a Glogovac će biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana.
Izvor: Novosti