X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
09/03/2018 |  08:07 ⇒ 08:08 | Autor: RTRS

Gojaznost i neaktivnost vode u bolest

U posljednjih nekoliko godina primjetno je povećanje broja osoba s insulinskom rezistencijom, što je u korelaciji s povećanom učestalošću glavnih faktora rizika za njen nastanak, a to su gojaznost i smanjenje fizičke aktivnosti.
Dijabetes - Foto: ilustracija
DijabetesFoto: ilustracija

Potvrdio je ovo za "Nezavisne" Danijel Đekić, internista endokrinolog iz Klinike za unutrašnje bolesti Univerzitetskog kliničkog centra RS.

Simptomi insulinske rezistencije su, kako ističe, "zamagljenost" u glavi i nemogućnost fokusiranja, visok nivo šećera u krvi, nadimanje, pospanost nakon obroka, lako dobijanje na tjelesnoj težini, teško mršavljenje, gojaznost, povišeni trigliceridi, nizak HDL holesterol, depresija kao posljedica neravnoteže u organizmu, hiperpigmentacija kože na pregibima i masne naslage na stomaku.

Dragana K. iz Šipova nedavno je otkrila da ima ovaj poremećaj iako godinama ima više simptoma koji se povezuju s ovim stanjem.

"Odavno imam problem s gomilanjem masnih naslaga baš na stomaku, što mi je jako teško skinuti, a i kada se mnogo potrudim i budem na dijetama to se brzo vrati. Vrtoglavice i zamagljen vid ljekari su uglavnom pripisivali anksioznosti, a tek prije nekoliko mjeseci sam otkrila da imam insulinsku rezistenciju", kazala je Dragana i dodala da se nada da će uz adekvatnu terapiju uspjeti riješiti probleme.

Metformin je lijek koji pomaže u kontrolisanju nivoa šećera u krvi.

Stručnjaci upozoravaju da su najugroženije gojazne i fizički neaktivne osobe, one koje imaju genetsku predispoziciju, osobe s poremećenim nivoom lipida u krvi te osobe koje koriste ishranu s puno ugljikohidrata.

Prema riječima doktora Đekića, podaci iz jedne studije rađene u SAD 2012. godine kažu da 70 je odsto žena i 30 odsto djece koji su bili gojazni imalo insulinsku rezistenciju, 88,1 odsto ispitanika koji su imali povišen nivo triglicerida u krvi te 84 odsto ispitanika sa sniženim nivoom HDL holesterola.

Kako ističe, insulinska rezistencija je stanje u kome ciljne ćelije organizma ne reaguju na dejstvo insulina, tako da insulin ne može da ostvari svoj biološki efekat.

"Insulin je, u tom slučaju, prisutan u koncentracijama koje su inače efikasne kod zdravih ljudi. Kako bi ostvario efekat, organizam stvara povećane količine insulina, njegov nivo u krvi se povećava i nastaje hiperinsulinemija", ističe Đekić i dodaje da ipak nije sasvim jasno kako nastaje ovaj poremećaj i postoji više teorija.

Uglavnom se smatra da su gojaznost i fizička neaktivnost glavni razlozi za nastanak insulinske rezistencije jer velike količine masnih naslaga u abdominalnom dijelu dovode do toga da ćelije masnog tkiva nemaju dovoljno kiseonika i da odumiru. Tada se pokreće inflamatorni proces u organizmu i nastaje insulinska rezistencija.

"Prema jednom istraživanju, nedostatak proteina adiponektina, koji učestvuje u regulaciji nivoa glukoze i razlaganja masnih kiselina, možda na neki način da doprinosi razvijanju insulinske rezistencije. Kada je kalorijski unos povišen, nivo šećera u krvi je dugotrajno visok i nivo insulina u krvi će biti dugotrajno visok, te će stalno stimulisati receptore ćelija.

Ćelije će vremenom pokušati da se brane tako što će ili smanjiti broj insulinskih receptora ili će receptori postajati manje osjetljivi. Možemo reći da ćelije postaju otporne. Ovo dovodi do insulinske rezistencije. Za organizam je ovo nedopustivo pa povećava lučenje insulina i time se stvara začarani krug", pojašnjava doktor Đekić.

Napominje da se nedostatak vitamina D takođe povezuje s ovim stanjem, jer ovaj vitamin unapređuje funkciju beta ćelija, koje se nalaze u pankreasu, umanjujući insulinsku rezistenciju i poboljšavajući stanje inflamacije u organizmu.

Ističe da nikotin dovodi do smanjenja osjetljivosti ćelija na insulin i do povećanja nivoa kortizola, hormona stresa, koji takođe može biti povećan ovim.

"Kada je u riječ o sindromu policističnih jajnika, nije baš najjasnije da li policistični jajnici izazivaju insulinsku rezistenciju ili insulinska rezistencija izaziva sindrom policističnih jajnika, međutim ono što je sigurno je to da su ova dva stanja blisko povezana. Ako izuzmemo insulinsku rezistenciju u sindromu policističnih jajnika, najugroženija starosna kategorija je dob od 40 do 50 godina", kaže Đekić.

Dodaje da su zdrava ishrana sa smanjenim unosom ugljikohidrata i povećanim unosom omega-3 masti te fizička aktivnost, koja će povećati potrošnju glukoze, primarni način terapije insulinske rezistencije, što dovodi i do smanjenja tjelesne mase, a time i rizika od obolijevanja od povezanih bolesti.

Znakovi poremećaja:


"zamagljenost" u glavi, nemogućnost fokusiranja,
visok nivo šećera u krvi,
nadimanje,
pospanost nakon obroka,
lako dobijanje na tjelesnoj težini, teško mršavljenje, gojaznost,
povišeni trigliceridi,
nizak HDL holesterol,
depresija kao posljedica neravnoteže u organizmu,
hiperpigmentacija kože na pregibima,
masne naslage na stomaku.

Izvor: Nezavisne