Selo Čemerno spomenik srpske ratne golgote
Čemerno - selo spomenik prijeratnog srpskog bitisanja i ratne srpske golgote. Već 26 godina živi samo u bolnim uspomenama! Čemerni dan mještanima i selu osvanuo je 10. juna 1992. godine. Na nebranjeno, usnulo selo nasrnuli su muslimani iz Mahmutovića rijeke, Korita, Slivna, Orahovice - iz Breze, Ilijaša, Vareša. Pogazili su dogovor o nenapadanju! Uslijedilo je zvjersko iživljavanje! Za samo sat likvidirani su svi koji nisu uspjeli pobjeći u obližnju šumu. Selo je opljačkano! Kuće do temelja spaljene. 32 života ugašena. Najmlađa žrtva Rajko Trifković imao je samo 15 godina. Najstarije žrtve- starci i starice- već su u devetu deceniju života bili zagazili. U poslijepodnevnim satima, istog dana u selo su pristigli srpski borci i srodnici! I zatekli stratište i zgarište.
- Svašta su radili s njima. Milana Damjanovića je u kući našla dvije djevojke, nema šta im nisu uradili. Zdravanu Damjanoviću oči i nos su rezani... Sedmoro mojih je stradalo, između ostalog brat i sestra - svjedoči o ovim strašnim zločinima Žarko Trifković.
Žene silovane, muškarcima lobanje razbijene, ekstremiteti polomljeni, u kućama i štalama zapaljeni... Osmoro Bunjevaca, Trifkovići, Damjanovići, Maleševići, Raševići... Svako svjedočenje od prethodnog potresnije.
- Majka i dva brata, od strica dvije kćeri i sin i strina svi su izmasakrirani - priča Јovan Damjanović.
Radoje Lazendić tada je jedva prepoznao svog mezimca Ljubišu. A bol dušu i danas razdire. Јedva progovara!
- Bacali su ljude u vatru i palili... Prvu izjavu dao sam 2000. godine i tada sam rekao da ću svejdočiti kada god bude bilo potrebno i da ću uvijek reći ono što sam vidio - kaže Lazendić.
Da i u sudnici ponove šta su vidjeli, Lazendić i ostali, priliku će imati 26 godina poslije zločina i nakon skoro dvije decenije navodne istrage. S godinama, sjećanja nisu izblijedjela. Niti će ikada! Svjedočiće protiv predratnih kumova i mislili su tada dobrih komšija, koji su na najjeziviji način "iskazali" komšijski sabur i merhamet.
- Pozivam stanovništvo koje zna za zločine i njihove počinioce da dođu na sud i daju izjave kako bi se konačno kaznili oni koji kaznu zaslužuju - kaže Veljko Lazić, zamjenik predsjednika Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca.
A zločinaca ima još! I naredbodavaca! I pored 12 za genocid optuženih! U Čemernu Srba više nema. Selo-spomenik napušteno je i pusto. Zidine odavno u korov zarasle. A miris tamjana se uzdiže samo jednom godišnje. Tako je uostalom i u svim sličnim stratištima u okilini Ilijaša, u Brezi i Varešu, gdje je nekada živjelo oko 20.000 Srba. Danas jedva 250 staraca, kazuje mjesni paroh Božidar Tanović. I sve ih je manje.
- Godišnje bude svaga četiri ili pet vjenčanja, krštenja možda deset i to su uglavnom ljudi koji ovdje ne žive, ali koji su vezani za ovaj kraj - kaže Tanović.
Kao što su došli i danas! Na temelje započete kapele! I spomen-obilježje ubijenim srodnicima na kojem je u perfidnom prikrivanju zločina i zločinaca lokalna vlast naredila da se natpis "zločin" prekrije riječju "zbivanja". Da li će bh. pravosuđe ovu nepravdu napokon ispraviti i dokazati ono što svi već 26 godina znaju i ponavljaju!?