latinica  ћирилица
24/06/2018 |  16:20 ⇒ 20:43 | Autor: RTRS

Ugljevik neprivlačan za investitore?

Јoš prije deceniju, vlast u Ugljeviku formirala je Industrijsku zonu na više desetina hektara, a investitorima ponudila placeve po povoljnoj cijeni. Međutim, za deset godina, otvoreno je tek nekoliko firmi. Šta je razlog?

Planirano je da Industrijska zona u Ugljeviku, uz Rudnik i Termoelektranu, bude zamajac privrednog razvoja, gdje će raditi više stotina ljudi. To se nije dogodilo. Za deset godina otvoreno je svega nekoliko firmi i svadbeni salon!

''Nedaleko od svadbenog salona je betonjara, što je samo po sebi dijametralno suprotno...'', kaže Žarko Novaković, odbornik SNSD-a.

Opozicioni odbornici više puta su tražili posebnu sjednicu skupštine, na kojoj bi bilo raspravljano o ugovorima sa investitorima, kakve su njihove obaveze i koliki je rok za izgradnju firmi.

Zoran Lazić, odbornik SNSD-a u SO Ugljevik, naglašava da otkako je on odbornik, skupštinska većina nije pokazala volju da se raspravlja na tu temu, te da se tamo nalaze svega dvije firme i jedan svadbeni salon, a infrastruktura je u lošem stanju.

''Infrastruktura, putevi, saobraćajnice nisu asfaltirane, a i ostala komunalna mreža - pitanje je u kakvom je stanju, a svaki investitor prije ulaganja želi da se lokacija na koju dolazi prilagodi njemu i njegovim potrebama...'', dodaje Žarko Novaković.

Parcele su prodane po povoljnim uslovima. Hektar zemljišta koštao je od 15 do 20 hiljada maraka. Imali su podsticaje, uz obavezu da izmire naknade opštini za uređenje zemljišta, bez plaćanja građevinske rente, kaže načelnik.

''U to doba smo izvršili djelimično opremanje zemljišta, putne komunikacije, ulice, infrastrukturu, doveli vodu, električnu energiju... Posljednjih godina neke ulice su asfaltirane...", rekao je načelnik opštine Ugljevik Vasilije Perić.

Za načelnika Perića razlog nezainteresovanosti investitora jeste u nedostatku stolara, metalskih radnika i drugih deficitarnih profila.

Opozicioni odbornici, s druge strane, navode primjere iz susjedne Srbije, gdje je lokalna vlast stvorila industrijske zone bez makadama i korova, što u ugljevičkoj industrijskoj zoni nije slučaj.