Đurić: Nekažnjen zločin - mrlja na obrazu međunarodne misije
Đurić je poručio da je iza Srba 15 godina tuge i bola, ali i uzaludnog očekivanja i nade da će taj zločin biti rasvijetljen, a zločinci privedeni pravdi.
"Počinioci zločina u Goraždevcu kao i ubice žetelaca u Starom Grackom, porodice Stolić u Obiliću i putnika autobusa "Niš ekspresa" kod Podujeva moraju biti kažnjeni u ime pravde, ali i kao dokaz da je vrijeme ideologija mržnje i zla za nama", rekao je Đurić.
On je konstatovao da se budućnost srpsko-albanskih odnosa ne može graditi na nerasvijetljenim zločinima i zataškavanju istine te da je zato kažnjavanje terorista i zločinaca nesumnjivi interes oba naroda.
Prema njegovim riječima, srpska djeca koja su ubijena i ranjena dok su se kupala u rijeci Bistrici simbol su mučeništva i stradalništva srpskog naroda na Kosovu i Metohiji u godinama po dolasku međunarodnih snaga u srpsku južnu pokrajinu.
"Njihovi prekinuti mladi životi su i danas, kao i tog 13. avgusta 2003. godine, upozorenje da zlo ne spava i da je trajan i održiv mir nešto za šta se svi moramo boriti", rekao je Đurić.
U napadu albanskih terorista na srpsku djecu na rijeci Bistrici u Goraždevcu ubijeni su Ivan Јovović /19/ i Pantelija Dakić /12/, a teško ranjeni Đorđe Ugrenović /20/, Bogdan Bukumirić /14/, Marko Bogićević /12/ i Dragana Sabljak /13/.
Ubistvo djece osudili su tada domaći i strani zvaničnici, a tim povodom održana je i hitna sjednica Savjeta bezbjednosti UN.
Za zločin još niko nije odgovarao, a Euleks je usljed nedostatka dokaza zatvorio istragu koju je po dolasku na Kosovo i Metohiju preuzeo od UNMIK-a.
Ubistvo u Goraždevcu spada u jedan od četiri najveća zločina nad Srbima od dolaska međunarodne misije na Kosovo.
U Goraždevcu danas živi oko 700 Srba, što je trećina njihovog broja od prije 1999. godine.