Nastavljeno suđenje za ratni zločin u Čemernu
Dvočasovno svjedočenje kroz jecaje! Željka Arambašić prisjećala se čemera u selu Čemerno, prije više od četvrt vijeka. Sa sestrom, roditeljima, tetkom, sedmicu ranije, iz Draževića u kojima su već bez traga nestajali Srbi, pobjegla je kod ujaka Đorđa Trifkovića. U ujakovoj kući na kraju tada još mirnog sela, pronašli su spas.
No kratko je trajao! U praskozorje 10. juna, počeo je pakao! Rafali su dopirali sa svih strana! Ujak im je rekao da bježe prema pećini. Zgrabila je osmomjesečnu bebu rodice Željke Panić i sa ostalim ukućanima panično, trčala je prema utočištu.
Dan je provela u pećini! Sa još 20-ak mještana, među kojima i još troje djece. Јedno od godinu i po ili dvije, i dvoje malo starije. Sklonište je napustila tek oko 16 časova kada je u Čemerno pristigla srpska vojska iz Ilijaša.
I tada je postala svjesna pakla. Putem prema centru sela i kasnije dalje prema Okruglici, nailazili su na ubijenu i preklanu familiju – sve civili. Vojska im lica prekrila. No prepoznala ih je po garderobi. Ujak Milenko, žena mu Јanja i maloljetni sin Ranko pored svoje kuće.
Malo dalje sestre Damjanović i majka im - pored štale. Ispod prinudnog "pokrivača" virile su im raspuštene kose. Vidjela je 30-ak leševa. Zapaljene kuće i pomoćni objekti još su se pušili.
Predsjedavajući vijeća Halil Lagumdžija jecaje svjedokinje povremeno je prekidao, pokušavajući da je umiri. No zato su je advokati optuženih, njih 12 bezočno "bombardovali" dodatnim pitanjima – sa pravničkim zamkama, pokušavajući da je zbune, da kaže i ono što nije vidjela ili čula.
Nebrojeno puta postavljali ista već odgovorena – poput onoga koliko metara ili stotina metara je pećina bila udaljena od Đorđove kuće. Bolje pred advokatskim "nasrtajima" nije prošao ni starina Miloš Malešević, tada iz Kunosića. Јedinac mu Milovan, dan prije napada na Čemerno mobilisan.
Dok je Čemerno gorjelo, a pucnji još odjekivali, išao je da traži jedinca. No uspio se probiti samo do ruba sela i tu prepoznao tijelo Nove Ćetkovića, ubijene Damjanoviće, među njima i sestre Ranku i Radinku, majku im Spaseniju. Tijelo sina Milovana, vidio je tek sutradan – izmješteno na Okruglici.
"Sin razrezan na vratu, nisam imao snage da mu tijelo okrenem. Oko noge vezan kaiš. Rekli su mi da su ga tako vezanog vozali kroz selo. Rođak Sretko mi je ispričao kasnije da je vidio sedam ubodnih rana na leđima. Vidjeli su to i drugi", svjedočio je Miloš Malešević.
Ni njegovo svjedočenje se nije "svidjelo" odbrani. Između ostalog, 83-ogodišnjeg polupokretnog starinu u invalidskim kolicima, mimo svih pravnih postulata, drsko i bezobrazno pokušali su "ubijediti" kako mu jedinac nije mučen, već "stradao" u borbi.
Zbog toga je, baš kao i zbog sličnih nasrtaja advokata na prethodnim ročištima, reagovao i predsjedavajući Vijeća. Halil Lagumdžija upozorio je Damira Alagića da ne zloupotrebljava procesno pravo. No Alagić nije odustao dok svoju "istinu" nije "ispričao". Sve ovo, kao i autentična svjedočenja ostala su skrivena iza zidina pravosudnog kompleksa, jer pravni savjetnik pres službe Irhan Bilić, u ovom predmetu uspostavlja novu praksu.
Ponovo je odlučio da nam, umjesto traženog snimka četvoročasovnog ročišta, dostavi tek njegovim mjerilima "premjereni" 10-ominutni. Nisu, kaže, savjetnik Bilić, na javnom interesu zasnovana svjedočenja. Da li je savjetniku "sporan" javni interes ili lični - optuženih, među kojima su i oficiri, poput pukovnika DŽemala Hadžića ili generala Nehrua Ganića, koje u brižljivo "biranim" sekvencama snimka, javnost nikako da "vidi" u optuženičkim klupama.
Već navikli na bh. pravosuđe "baždareno" na raznim interesima, predstavnici Organizacije porodica ubijenih i zarobljenih iz Istočnog Sarajeva, koje suđenje prate, pitaju gdje su u tom "dušebrižništvu" interesi žrtava i pravde!? I da li će neko, u sudnici, konstantno, a ne samo povremeno, štititi interese svjedoka!? I sankcionisati bezobzirne advokate kada pređu liniju profesionalizma!?