EU puca po šavovima zbog migrantske krize

Odgovor na ovo pitanje mogao bi da bude poznat nakon Međuvladine konferencije u Marakešu, na kojoj se očekuje usvajanje Globalnog plana za migracije Ujedinjenih nacija. Ipak, ne ohrabruju nesuglasice unutar Evropske unije.

Vlade Austrije, zemalja članice Višegradske grupe, Slovenije, Hrvatske pa i Bugarske, najavile su da neće dati podrušku globalnom planu o migrantima jer smatraju da bi im bili ugroženi nacionalni interesi.

- Za one koji su potpisali sporazum, rješenje će se svakako sprovoditi i sprovesti. Uloga evropske komisije u tom slučaju jeste da nastavi da razgovara sa onima koji nisu potpisali i da ih ubjedi da se svi uključe jer smo mi unija, zovemo se unija, rekao je Nikolas Bizel, šef Operacije EU u Srbiji.

Do prije dvije godine Marakeška deklaracija bila je izvjesna jer su saglasnost na Globalni plan UN dali predstavnici 192 države, a jedino je Amerika imala drugačije mišljenje.

- Dogovorili se da će napraviti dva dogovora - jedan o izbjeglicama, jedan o migrantima. Nakon toga pojedine zemlje počevši od Donalda Trampa su istupile. Neke zemlje su istupile, najprije SAD,  a sada i neke zemlje iz EU. Vidjećemo kakva će biti sudbina tog globalnog sporazuma, rekala je Svetlana Velimirović, zamjenica komesara za izbjeglice i migracije Srbije.

Iz Evrope se sve češće može čuti ideja da se unutar unije ili van nje napravi centar za prihvat migranata gdje bi im bila pružena zaštita, ali ne i šansa za bolji život. Tamo bi bili smješteni tražioci azila koji ga nikada neće dobiti ili oni kojima je zahtjev već odbijen.

Nezvanično se, kao sabirni centar pominje se Albanija, ali i zemlje Zapadnog Balkana. Kada je riječ o Srbiji , trenutno s migrantima nema problema, ali u Maroko neće otputovati ni premijerka Srbije.

- Trenutno u Srbiji imamo oko 3.600 migranata smješteno u 16 centara, pet centara za azil i 11 prihvatnih centara. To je broj koji je daleko ispod naših kapaciteta, dodala je Velimirovićeva.

Za Dablinski sporazum, usvojen prije gotovo tri decenije, čija pravila nalažu da su one članice EU na čiju su teritoriju izbjeglice prvo kročile nadležne za registraciju tražilaca azila i odlučivanje o njihovim zahtjevima, sada se može reći da je već mrtvo slovo na papiru.