Suđenje za zločine u selu Čemerno: Svjedok promijenio iskaz u korist optuženih

Sudski predmet "Čemerno" sve više liči na farsu, a sve manje na ozbiljnu pravničku borbu argumentima. Do jutrošnjeg ulaska u sudnicu bio je svjedok "B" sa mjerama zaštite. A onda "naprasno" odlučio da zaštitu "odbaci". Ne strahuje za svoju i bezbjednost porodice od optuženih, dobrih poznanika. Među njima i rođaka Spahića. A upravo strah je kao razlog za zaštitu, naveden u iskazu iz septembra 2017. godine koji je tada Ahmed, kao vjerodostojan, potpisao. Svoj potpis u sudnici je potvrdio. No kaže, kako dokument, prije potpisivanja, nije pročitao.

I počela je "predstava" u sudnici. Uoči rata, "samoinicijativno" su se organizovali u rodnim mu Koritima. Nenaoružani ili "naoružani" sa samo "jednom ili dvije ili tri" lovačke puške, zavisi kako je kada sam sebe demantovao, čuvali su straže oko sela.

- Јa samo znam da je to bilo samoinicijativno, a ozbiljno je bilo u julu, ne znam tačan datum, kad se formirala četa kojoj sam i pristupio - naveo je Spahić.

A napad je bio 10. juna. I već tada, četa je bila vojno ustrojena. Komandir - Mirsad Bešlija. Izdavao je naredbe, pa i veče uoči napada, kod škole u Koritima - u selo moraju stići prije svitanja. U selu mora da se "likvidira sve što se zatekne". Vojnike iz Kaknja i Breze, predvodio je Teufik Turudić Tufo. Bio je tu i komandant iz Breze, Ganić.

Tako je, prema potpisanom dokumentu, kazivao Spahić u istrazi. Danas, u sudnici sve suprotno! Na Čemerno je svjedok sasvim slučajno krenuo. Da se nešto "sprema" rekli mu "slučajno". I on posudio hekler od optuženog rođaka Hamdije, koji je bio na slobodnim danima. No, hekler mu je služio samo da štiti sanitetsku službu. Nikakve naredbe nije bilo. Turudića i Ganića i ne "poznaje", a Marsad Bešlija je evaluirao u sanitetliju.

- Mirsad Bešlija nije imao oružje već torbu prve pomoći, i tu u toj uvali iznad sela, dok je svitalo, objašnjavao nam je kako se daje prva pomoć ranjenicima - navedeno je u Spahićevom iskazu.

Poput Mirsada Bešlije i ostali optuženi zločinci iz Korita, naprasno su postali sanitetlije ili nenaoružani vodiči. "Siguran" je bio Ahmed da u napadu nisu učestvovali čak ni oni, koje su raniji svjedoci ipak vidjeli, poput Nusreta ili Mirzeta Bešlije ili svjedokovog rođaka Hamdije.

"Nije" u Čemernu vidio ni masakrirane srpske vojnike sa razbijenim lobanjama, kako je ranije tvrdio, već samo jednog koji je "sigurno" ubijen u borbi. I niko od preživjelih vojnika iz Kaknja i Breze, nije mu poznat. "Zna" samo one koji su ili poginuli u ratu ili umrli poslije rata.

I nije Ahmed "promijenio" iskaz, već su prvobitni iz istrage, po vlastitom nahođenju kreirali postupajući tužilac Vladimir Simović i istražilac Milenko Karišik. Bar tako je tvrdio svjedok. Uz pomoć drskih i konstantnih prigovora advokata, koji su nesankcionisano, između ostalog, tražili od predsjedavajućeg Vijeća, Halila Lagumdžije, da svjedoku zabrani da odgovori ili da tužioca disciplinuje. I na kraju očekivano, zatražili su advokati izuzeće tužioca. Јer unaprijed znaju, što je Damir Alagić i obznanio, da će ovakvih svjedoka i promijenjenih svjedočenja, biti još mnogo.

I dok se čeka odluka o eventualnom izuzeću, nameću se pitanja - šta bi se desilo sa već završenim ili nezavršenim sudskim predmetima, da svi svjedoci poput današnjeg, kažu kako su potpisali "nepročitani" iskaz. I čemu služe zakletve u sudnici?