Čelebići kod Foče obilježili stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu

Istina o stradanju srpskih seljaka skrivana je više od četiri decenije. Isto se desilo i sa istinom o tome da ih je više od 200 stradalo u Prvom svjetskom ratu.

Patnje i progoni, mještane Čelebića, Meštrevca i Velenića, nisu mimoišle ni u Drugom svjetskom ratu.

Lokvica je mjesto u kojem su u junu 1943. godine, na svirep način, muslimanske ustaše srpskim komšijama presudile na najzvjerskiji način. Među njima ubijen je i Ivan Topalović, Gligorov otac.

- Ovo je srpska sirotinja koja nije imala nikoga ni u četnicima ni u partizanima. Dotjerali su ih ovdje i osam ih zaklali i isjekli na komade - priča Gligor Topalović.

Bez suđenja, dok je bio svezan žicom, presuđeno je i Milanu Davidoviću, samo zato što je bio Srbin pravoslavne vjere.

Ustaše su u selu Velenići htjele pobiti djecu, žene i starce. Osamdesetdvogodišnja Višnja Davidović svjedoči da ih je spasio italijanski oficir.

- Pojavio se čovjek na konju i kaže da nas ne smije vas niko dirati. Tu je predao komandu i, stvarno, nisu nas smjeli dirati - priča Višnja.

Podizanje obilježja, koja uz crkvu spomenicu Uspenja Presvete Bogorodice svjedoče istinu,  treba govoriti da se zlo ne bi ponovilo- poručeno je iz Čelebića.

- Vrlo je bitno da se svako sradanje obilježi ne zbog njih nego upravo zbog onih koji dolaze i koji jesmo ovdje, a prošlo je 70 godina i sad se prvi put obilježava mjesto stradanja - istakao je mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

Ljubomir Todović, predsjednik Crkvene opštine Čelebići, izrazio je veliko zadovoljstvo što se veliki broj vjernika i građana, dobronamjernih ljudi, odazvao.

U Čelebićima, i pored stradanja, sačuvana je dragocjena baština. Među njima Crkva Svetog Nikole iz 1882. godine. Čuvena je i po ikoni Svetog Georgija, koja je bila na izložbama u Parizu i Sarajevu, a koju je 1641. godine uradio Georgije Mitrofanović.