Јevreji upozorili Hrvate: Lažete o Јasenovcu! (FOTO)
Stoja Baškat, rođena 1905. godine, Srpkinja iz Brezičana kod Prijedora, odvedena u logor Stara Gradiška zbog nacionalne i vjerske pripadnosti. Ubijena 1942. sa 13-godišnjom kćerkom Smiljom.
Stoja Čekić i sin Mirko, Srbi iz mjesta Grbavci pod Kozarom. Odvedeni u logor Stara Gradiška zbog nacionalne i vjerske pripadnosti. Ubijeni 1942.
Učitelj Branko Bosanac i njegova porodica (supruga Danica, sinovi Nemanja i Nedjeljko, kćeri Divna i Ljiljana), Srbi iz Moštanice kod Bosanske Dubice, odvedeni u logor Јasenovac zbog nacionalne i verske pripadnosti. Ubijeni 1942.
Slike sa sudbinama zatočenih, mučenih i ubijenih ređaju se na monitoru, u zamračenoj sobi Јavne ustanove Spomen-područje Јasenovac.
Svega tu ima, i lanaca kojima su okivani, i mapa stratišta gdje su ubijani, i njihovih ličnih stvari – od limenog posuđa, preko odjeće, pisama, pjesmarice nađene u Staroj Gradiški, fotografija…
Staklo čuva pokrivač Sofije Bakarić, ubijene u julu 1943, i prsluk od veštačkog krzna Zore Faist Radujkov, koja je iz logora izašla razmenom. Tu je i prsten Gabriela Јuga, na čijoj je unutrašnjoj strani urezan natpis „I to će proći“. Gabriel je uspeo da pobegne iz transporta upućenog iz Ciglane na prinudni rad u Treći rajh.
Svega ima, ali kao da nema ničega. Postavka, iako izuzetno moderno urađena, više liči na izložbu u pokušaju, koju je neko počeo da postavlja, pa otišao na pauzu za ručak i više se nije vratio.
Prošlo je nešto više od godinu dana od kada je direktor Svetskog jevrejskog kongresa za Izrael Lorens Vajnbaum za nju rekao da je puko "zamagljivanje istorije". Od tada do danas, postavka se nije promijenila, ali nisu poklekli ni pritisci jevrejske zajednice da se to desi.
Kako je za Novosti potvrdio direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda Veljko Đurić Mišina, u celu stvar umešala se i IHRA (Međunarodna alijansa za sjećanje na Holokaust).
- Dobro je da je IHRA stavila Јasenovac pod nadzor i da će se ona pitati oko revizije postavke i postavljanja nove. Siguran sam da će ovu uskoro zamijeniti nova – kaže Đurić.
Prema njegovoj ocjeni, a sa tim se slaže većina domaćih istoričara, aktuelna postavka sastavni je dio pokušaja istorijskog revizionizma u Hrvatskoj.
Razvodnjena je, nedostaje joj evropski kontekst i dovoljno podataka koji bi ukazali na monstruoznost počinjenih zločina. Hrvati su u vrsti zločina prevazišli mentore iz Trećeg rajha. Vidio sam na desetine listova s autopsija leševa koji su plivali Savom, i rijetko koji je imao rupe od metaka. Svi su imali često i po više uboda nožem. Legende pored fotografija su nedovoljno jasne, a fotografije nedovoljno eksplicitne – kaže Đurić.
Tako, recimo, pored slike Granika, mjesta na lijevoj obali Save, gdje se vršio utovar i istovar robe s rečnih brodova, stoji samo da su "tu ubijani zatočenici, a njihova tijela bacana u Savu". Ali, nigde nije navedeno da su logoraši ubijani maljevima!
Nigdje nema ni da su bebe otimane majkama iz naručja, bacane uvis i dočekivane na bajonete… A o tome su svejdočili preživjeli. Takođe, pojedinim eksponatima perfidno se provlači teza da je u pitanju bio prvenstveno radni logor.
Logoraši stalno bili vezani!
A koliko ljudi je u njemu stradalo, do danas nije tačno utvrđeno. Svakako ih je bilo više od onoga što se navodi na izložbi: popis 81.998 žrtava, među kojima 20.038 djece mlađe od 14 godina. U Muzeju žrtava genocida poimence je pobrojano daleko više ljudi, ali popis nije gotov, pa Đurić još ne želi da izlazi sa brojkama.
U vrijeme kada je Јovan Mirković bio direktor Јasenovca, godišnje je, uključujući i brojne đačke ekskurzije, memorijal obilazilo oko 400.000 posjetilaca. Danas ih nema više od 10.000. Mirković je bio direktor u dva navrata. Kako voli da kaže, prvi put su ga "smijenili drugovi", drugi put su ga "uhitila gospoda“.
Prvi mandat mu je trajao od 1978. do 1980. Iako mu to niko nije rekao, problem je bio što je od ustanove htio da napravi i istraživački centar. Na stratištu Bročica otvorio je više od 40 grobnica, a u selu Mlaka, gde je jedno vreme bio prihvatni logor za žene i decu, a inače logorska ekonomija – pet.
U jednoj grobnici našli smo djevojački đerdan. To me je potreslo više nego sve razbijene lobanje – kaže Mirković.
Pokušao je da sačuva oko 3.600 metara ostataka logorskih zidina (ustaše su sve minirale pre povlačenja) i uz njih posadi jablanove. Bezuspešno.
Drugi put je bio direktor od 1990. do 1991. godine, kada je uhapšen. Za njim je raspisana potjernica zbog navodne "četničko-terorističke djelatnosti i navođenja raketnog napada". Od tada više nije odlazio u Hrvatsku. Sadašnju postavku nije vidio, ali iz svega što je čuo, najveća mu je zamjerka što se iz nje ne vidi da je u NDH počinjen genocid, sa namjerom da se unište Srbi, Јevreji i Romi.
Izvor: Novosti