Goldštajn: Ustaški pozdrav je nacistički, a ustaše su banda
On objašnjava da je “za dom spremni“ izmislio Ante Pavelić, a da su ga koristile ustaše.
- Baš kao što ustaška Nezavisna Država Hrvatska nije bila nezavisna, nego zakrpa na dupetu Trećeg Rajha, tako ni “za dom spremni“ nije bio ništa drugo nego kopiranje fašističkog pozdrava “pronto“ i nacističkog “Zig hajl“, navodi Goldštajn.
A ustaše su, dodaje, bile najobičnija banda, a ne domoljubi.
- Ustaše nisu bili nikakvi junački bojovnici i rodoljubi/domoljubi, kako ih današnji ustašonostalgičari prikazuju, nego najobičnija banda kojoj je prvenstveni cilj bila vlastita korist. Baš kao što ni današnjim ustašonostalgičarima, koji se svi odreda prikazuju kao veliki domoljubi, nije ništa drugo na pameti nego institucionalnim ili izvaninstitucionalnim sredstvima sebi pribaviti imovinsku korist - komentariše Godlštajn.
A zaključak je da “ni ustaški povik `za dom spremni` nije nikakav junački, domoljubni, već izraz zločinačke politike države u kojoj se upotrebljavao“.
Poznati istoričar je od nekoliko hiljada dokumenata u kojima se pominje “za dom spremni“ koji se nalaze po arhivima u Hrvatskoj i drugim zemljama, izabrao nekoliko koje pominje u tekstu, poput onog o slanju ljudi u Јasenovac ili o “sramotnom pozdravu“ na plakatima o streljanju babica koje bi napravile abortus, ili o iseljvanju Srba i Јevreja iz nekih dijelova Zagreba...
- Pozdravom “za dom spremni“ završava i pismo kojim u avgustu 1941. predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas bez imalo srama od nadležnih državnih institucija traži da Matica pokrade zgradu na Јelačićevu trgu br. 15 koja je pripadala Židovu Manfredu Sternbergu - navodi Goldštajn.
Sve dokumente u kojima se pominje ustašni pozdrav, kaže istoričar, treba staviti u određeni kontekst, jer, kako objašnjava, ustaše su stvarali “novi poredak“ prema fašističko-nacističkom modelu: izgrađivali su kult nacije, države i vođe.
Navodi da je totalitarna ideja najsažetije izražena u programatskom tekstu u listu Ustaša iz juna 1941, a da su vrlo jasno definisani narodni ciljevi značili su da će se želje i stremljenja pojedinca morati definiosati u skladu s maksimom “nacija (država i sl.) je sve, Ti nisi ništa“.
U tom kontekstu vlasti su, kaže, tražile da “naš pozdrav bude svuda samo – za dom spremni!“, jer je to, kako objašnjava pozdrav svakog svjesnog Hrvata i Hrvatice.
Učenici su, napominje, izgovarali “za dom spremni“ na početku i na kraju nastave.
Goldštajn pominje da je prije dvadesetak godina pitao one koji su 1941. pohađali školu, kako se to radilo, njihovi odgovori, navodi, nisu bili sasvim jasni.
- Vjerovatno se dosljednije provodila 1941. godine, a kasnijih godina mnogo manje. Neki se sjecaju da se provodila, ali bezvoljno.
Navodi i primjer:
- Profesor zagrebačke Prve klasične gimnazije Vid Balenović (1883. – 1970.), koji je po političkom opredjeljenju bio na lijevom krilu HSS-a, pošto bi učenici viknuli “spremni“ i podigli ruku na ustaški pozdrav, podrugljivo je odgovarao “predajem se, predajem se“. Neka ga je učenica zbog toga prijavila, pa je Balenović imao neprilike, čak je neko vrijeme bio u zatvoru.
Goldštajn piše i o tome kako je većinska neustaška Hrvatska reagovala na te propise, pa navodi kao jedno od obilježja zagrebačcke gradske svakodnevice tokom rata ismijavanje ustaškog novogovora (poput “munjovoz“ = tramvaj, “samovoz“ = automobil, “krugoval“ = radio itd.).
Goldštajn kaže da su se u to vrijeme stvarale karikirane kovanice, a da je posebno na meti ismijavanja bio pozdrav “za dom spremni“ i to, kako primjećuje, “na veliku žalost ustaša i današnjih ustašonostalgičara“.