Obnovili crkvu u sjećanje na preminulog druga

Njegovi prijatelji i porodica, za kratko vrijeme, obnovili su crkvicu - na terenu bez puta, struje, mašina... I pokazali - šta znače požrtvovanost, prijateljstvo i ljubav.

U godine prijateljstva, stali su lijepi i teški trenuci, hiljade kilometara planinarskih i biciklističkih staza, i onih sa konobarskom tacnom u ruci, radovanja i tuge, planovi i djela.

Sudbina i opaka bolest odlučili su da rastave društvo iz kultnog kafića u Starom gradu, čiji su vlasnici već 15 godina.

Nakon Žarkove smrti njegovi najbliži odlučili su da sjećanje na njega sačuvaju i kroz obnovu crkve Sv. Pavla.

- Kad je naš prijatelj umro, htjeli smo novac negdje da uložimo, razgovarali sa sestrama, i svi smo i planianri i odlučili se za obnovu...Svi su se odazvali, ne samo finasijski nego trudom i radom i podrškom i u svakom smilslu. Lako smo dolazili do rješenja, sve se sklopilo bila je to božija volja - priča Milan Prelević.

- Bio potreban podvig da se napravi ova crkva. Nema struje, vodae ima samo iz neke čatrnje što smo našli u blizini. Sve što je ugrađeno u crkvu je doneseno pješke ili nekim lošim putevima - kaže mati Pavla, igumanija Petropavlovog manastira.

Crkva je smještena u blizini Pavlove pećine, gdje je po predanju boravio i krštavavo apostol Pavle. Bila porušena krajem 17. ili početkom 18. vijeka, selo u kome se nalazi opsutjelo, putevi zarasli.

Žarkovi prijatelji su uz pomoć sestrinstva manastira i ljudi dobre volje, za kratko vrijeme uspjeli crkvu podići i pokriti.

U planu je da se u narednom periodu crkva oslika i urede porta i okolina.

Liturgije će se služiti u dane kada se praznuju sveti apostoli.

Opustjelo selo Doli bar u tim prazničnim danima će oživjeti, a vjernici će ovdje svjedočiti ne samo hrišćansku vjeru, nego i priču o pravom prijateljstvu, požrtvovanosti i ljubavi.

Onakvim, kakavih bi u današnje vrijeme trebalo biti više.