Muke oboljelih od dijabetesa u BiH: Što se u FBiH plaća, u Srpskoj je besplatno
Za razliku od Republike Srpske, gdje je za pacijente obijezbijeđeno sve besplatno, neravnopravan položaj je itekako prisutan u Federaciji BiH, a najbolje se oslikava kroz besplatne trakice za mjerenje nivoa šećera u krvi.
Dok pacijenti stariji od 18 godina u Sarajevu dobijaju 50 trakica za 50 dana, u Tuzli imaju svega 100 komada godišnje.
Pacijenti kojima je dijagnostifikovan dijabetes tip jedan, u idealnim uslovima kada nemaju nikakvih tegoba, nivo glukoze u krvi dnevno mjere od četiri do šest puta, te im mjesečno treba i do 250 KM.
Međutim, zbog nedostatka trakica nerijetko su inzulin primorani aplicirati bez prethodnog mjerenja nivoa šećera u krvi.
Kako su za Klix.ba rekli iz Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, osigurane osobe u ovom kantonu imaju pravo na ortopedska i druga pomagala koja se nalaze na jedinstvenoj Listi ortopedskih i drugih pomagala.
Najlošije stanje u Tuzlanskom kantonu
- U skladu sa odlukom o jedinstvenoj listi pomagala utvrđeno je da se trakice za kontrolu šećera u krvi obezbjeđuju inzulin ovisnim osiguranim osobama preko 18. godine života. Inzulin ovisnim osiguranim osobama se obezbjeđuje 100 trakica za kontrolu nivoa šećera u krvi godišnje, odnosno dvije kutije po 50 komada - istakli su za Klix.ba iz Zavoda zdravstvenog osiguranja TK.
Za razliku od najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji BiH, u Kantonu Sarajevo pacijenti su u boljem položaju.
Kako je rečeno iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS, pravo na besplatne trakice za mjerenje nivoa šećera u krvi na teret zavoda imaju svi odrasli inzulin ovisnici osigurani preko zavoda, a njima se za 50 dana obezbjeđuje 50 komada trakica.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu djeca do 18 godina starosti pravo na trakice ostvaruju preko Federalnog fonda solidarnosti, dok preko Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja pravo imaju učenici i redovni studenti od 18 do 26 godina, zatim žene u vrijeme trudnoće, nezaposlene osobe koje su prijavljene na Zavodu za zapošljavanje i članovi porodice nezaposlenih.
Učestvovanje zavoda je 30 KM na mjesec dana, što je dovoljno okvirno za 30 trakica.
- Oboljeli od dijabetesa imaju pravi i na lijekove s Pozitivne liste lijekova i to 11 inzulina i pet perooralnih lijekova. Takođe, svi osiguranici koji primaju inzulinsku terapiju imaju pravo na penove i iglice za penove, osiguranici do navršene 26. godine života imaju pravo i na inzulinske pumpe i setove za inzulinske pumpe -rekla je za Klix.ba Alenka Ban, rukovodilac Kancelarije za odnose s javnošću u Zavodu zdravstvenog osiguranja HNK.
Oboljeli od dijabetesa u Republici Srpskoj spadaju u kategoriju osiguranih osoba za koje obavezno zdravstveno osiguranje finansira širok spektar prava. Fond zdravstvenog osiguranja Srpske za oboljele od dijabetesa u potpunosti finansira inzuline, trakice, lancete, šprice, igle, aparate za brzo određivanje glukoze u krvi, potrošne materijale za inzulinske pumpe i slično.
- Od prošle godine je Fond počeo da finansira i inzulinske pumpe, koje ranijih godina nije finansirao. Sve to, ova kategorija osiguranika dobija u potpunosti besplatno, budući da je Fond oboljele od dijabetesa oslobodio plaćanja participacije za osnovnu bolest i njenih komplikacija - rekla je za Kliks portparol Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske Darija Filipović Ostojić.
Kada je u pitanju odobravanje dijagnostičkih trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, prema pravilniku o medicinskim sredstvima na godišnjem nivou 1.200 trakica se propisije djeci, trudnicama i oboljelima od dijabetisa tip jedan na terapiji inzulinskom pumpom, 600 trakica ostalima na inteziviranoj inzulinskoj terapiji, 150 trakica ostalima na inzulinskoj terapiji te 50 trakica oboljelima od dijabetisa tip dva.
- Takođe, ukoliko postoji potreba za većim brojem trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, osiguranik se na prijedlog specijaliste može obratiti Fondu sa zahtjevom da mu se odobri veća količina od propisane. To znači da osiguranici imaju mogućnost da i sada dobiju veću količinu trakica od propisane, ukoliko za to postoji potreba - navodi, Filipović Ostojić.
Muke roditelja
Kako je imati dijabetičara u kući najbolje zna Indira Bektić Mujkić iz Tuzle čijem je sinu prije pet godina dijagnostifikovan dijabetes tip jedan. Prema njenim riječima, gorući problem je taj što u Bosni i Hercegovini nije ujednačen nivo zdravstvene zaštite. Kada je riječ o potrošnom materijalu za oboljele od dijabetesa, ona navodi da je najteža situacija u Tuzlanskom kantonu gdje se roditelji snalaze kako znaju i umiju.
- Svuda u BiH situacija je mnogo bolja nego u Tuzlanskom kantonu. Naša djeca nemaju inzulinske pumpe. U Sarajevskom kantonu prošle godine je aplicirano 55 novih i 11 zamjenskih, dok u Tuzlanskom kantonu, zbog čuvene liste ortopedskih pomagala koja predviđa doplaćivanje novca za inzulinske pumpe, nije aplicirana nijedna. Takođe, tu je i potrošni materijal za pumpe koji se u Tuzli doplaćuje, dok to nije slučaj u ostalim kantonima. Mi ni inzulina nemamo dovoljno, jer nam ljekari ne smiju obračunati jedinice inzulina koje trošimo na prošpricavanje vazduha - navodi Bektić Mujkić.
Oboljeli od dijabetesa tip jedan iz Tuzle poručuju da žele ravnopravan odnos nadležnih kao i u ostalim kantonima, navodeći da sarajevski pacijenti inzulinsku pumpu dobijaju besplatno, dok djeca u Tuzlanskom kantonu za prvu pumpu moraju doplatiti 2.580 KM, a za zamjensku 3.500 maraka. Prednost inzulinske pumpe u odnosu na liječenje penom je u tome što se osoba u tri dana ubada samo jednom, prilikom postavljanja inzulinskog seta koji košta 30 KM.
Građani nedovoljno edukovani
Grđani BiH još su nedovoljno edukovani od dijabetesu, a rijetko znaju napraviti i razliku između dijabetesa tip jedan i dijabetesa tip dva.
- Oboljeli od dijabetesa tip jedan nemaju lučenja inzulina. Betaćelije gušterače su u potpunosti uništene i oni do kraja života moraju uzimati vještački inzulin. Takođe, moraju biti edukovani o tome šta jedu, odnosno voditi računa o ishranu u smislu da moraju znati tačno koliko su ugljikohidrata unijeli za svaki obrok, koliki je faktor osjetljivosti, koliko jedna jedinica inzulina pokriva grama ugljikohidrata... S druge strane, dijabetes tip dva je takav da gušterača luči inzulin i dovoljno je u većini slučajeva paziti šta jedete i na neki način hranom regulišete nivo šećera u krvi - navodi Bektić Mujkić koja je i predsjednica Udruženja građana, roditelja i prijatelja djece sa dijabetesom "Novi horizonti".
Nepravilna i loša regulacija bolesti, posebno kod dijabetesa tip jedan može donijeti nesagledive posljedice po život osobe.
- Naša djeca su stalno izložena hipoglikemijama, hiperglikemijama, ketoacidozama, teškim hipoglikemijskim komama koje uništavaju moždane ćelije i mogu dovesti do infarkta, moždanog udara, sljepila, amputacija ekstremiteta i slično", ističe Bektić-Mujkić.
Prije nekoliko dana i sin naše sagovornice se našao u jako lošoj situaciju, odnosno zapao je u tešku hipoglikemijsku komu na maturalnoj ekskurziji izvan BiH, a samo zahvaljujući dobroj edukaciji i brzoj reakciji školskih drugova, profesora i ekipe hitne medicinske pomoći on je ubrzo vraćen u stabilno stanje.
- Nažalost, naša sredina dijabetes još doživljava kao sramotu. Јoš smo društvo koje ima mnogo predrasuda, a mnogo naše oboljele djece ne želi da okolina zna da imaju dijabetes, takođe ne žele inzulin davati javno, niti mjeriti nivo šećera u krvi. Konstantno radimo na edukaciji svojih članova, nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola. Bili smo veoma iznenađeni spoznajom da prosvjetni radnici veoma malo znaju o dijabetesu i šta on sa sobom nosi. Ali, dobro je kada to priznaju i prihvate da ih mi edukujemo - dodaje naša sagovornica.
"Za život sa manje boli"
Pacijentima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH zajednički je nedostatak senzora za bezbolno i kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi za djecu i odrasle oboljele od dijabetesa. Kako bi se trenutno stanje promijenilo u cijeloj Bosni i Hercegovini, grupa građana "Libre BiH" čija je članica i naša sagovornica, pokrenula je inicijativu "Za život sa manje boli".
- Federalni parlament je usvojio naše zahtjeve, a kako bi djeca dobila senzore za kontinuirano i bezbolno mjerenje nivoa šećera u krvi, tako da smo prvi dio inicijative na neki način završili. Sada nam slijedi prezentacija uređaja, a mi se nadamo da će federalni i kantonalni zavodi iznaći načina za osiguranje finansijskih sredstava i obezbjeđenje ovih senzora našoj djeci te ih poštedjeti od pet i po do šest hiljada bockanja godišnje - zaključuje Bektić Mujkić.
Govoreći o ovoj inicijativi, iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske su istakli da kontinuirano prate sve novine i inovacije u medicini te analiziraju i nastoje uskladiti finansijske mogućnosti sa potrebama osiguranika i zdravstvene struke.
Prema informacijama do kojih je došao portal Kliks, stanje bi uskoro trebalo biti promijenjeno i u Tuzlanskom kantonu, s obzirom na to da će Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja TK izvršiti dopunu Liste ortopedskih i drugih pomagala.