Velika ispovijest Snoudena: Gledaju vam supruge, djecu...
Radio je na prisluškivanju i prisluškivanju građana preko kompjuterskih ekrana i telefona. Imao je pristup svim mailovima, tekstualnim porukama, četovima … I shvatio je da je najteže narušavanje privatnosti ljudi, što ga je jako razočaralo. Odlučio je da neće biti dio tog sistema.
Prvo je pokušao da upozori poglavice, ali nisu mu obraćali pažnju. A onda je uzeo hiljade dokumenata i dokaza da tajne službe nadgledaju obične građane, a zatim pucao na Agenciju za nacionalnu bezbjednost u kancelariji na Havajima.
Ukrcao se u avion i stigao u Hong Kong 20. maja 2013. Deset dana kasnije, novinarima Glen Grinvald, Lauri Poitras i Evenu Mejejlu prvi put je otkrio tajne dokumente koje je ponio sa sobom koji su bili dokaz nadzora građana američkih i britanskih špijunskih agencija.
Priče i dokumenti ubrzo su objavljeni u časopisu Gvardian i Vašington post.
Uslijedila su otkrovenja u časopisima Der Špigel i Njujork tajmsu, a 30. juna 2013, Snoudenova optužnica optužila je američko Ministarstvo pravde za špijunažu i krađu vladine imovine. SAD su mu ukinule pasoš i počeo je lov.
Snouden je doletio u Moskvu iz Hong Konga i tamo zatražio azil. Znao je da bi mogao, ako bude uhvaćen i vraćen u Ameriku, provesti nekoliko decenija u zatvoru.
Na aerodromu Šeremetjevo je živio više od mjesec dana, a zatim su mu Rusi odobrili azil, a sada tamo ostaje do 2020. godine. U Moskvi se, u međuvremenu, oženio i tamo će i dalje živjeti.
- Na primjer, pratili bismo računar u biblioteci i uključivali kameru da stvarno posmatra korisnike. I snimili biste ih, a zatim snimanje sačuvali u video datoteku u slučaju da ta osoba kasnije postane zanimljiva. Imamo nekoliko takvih slika iz iračkog Sajberkafea. Ne sjećam se pucanja momka koji je bio inženjer negdje u jugoistočnoj Aziji koji se prijavio za posao na univerzitetu za koga se sumnjalo da je povezan sa nuklearnim programom ili ajber napadom. A taj čovjek je u tom trenutku u krilu imao svoje dijete koje je nevino udaralo po tastaturi - prisjeća se Snovden.
Ako padnem kroz prozor, znači da sam gurnut
Kako kaže, uprkos takvom radu, nikada nije pao u depresiju i nije razmišljao o samoubistvu.
- Ne, ovo je veoma važno reći. Ne sada, niti sam ikada razmišljao o samoubistvu. Imam filozofski prigovor na ideju samoubistva, i ako slučajno padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut.
Na pitanje novinara Der Špiegela zašto su memoari upravo sada, Snouden odgovara: Zato što mislim da je važnije nego ikad važnije objasniti javnosti sistem masovnog nadzora i masovne manipulacije. I ne mogu objasniti kako su ovi sistemi nastali bez objašnjenja moje uloge u njihovoj izgradnji.
Zašto to nisam najavio? Prije četiri godine, Barak Obama bio je predsjednik, četiri godine Borisa DŽonsona više nije bilo, a AfD (njemačka desničarska populistička stranka Alternativa za Njemačku) još uvijek je bila šala, ali sada se više niko ne smije.
„Političari i komercijalne klase shvataju da mogu koristiti tehnologiju da utiču na svijet u onoj mjeri u kojoj to ranije nije bilo moguće. Vidimo da su napadnuti naši politički, pravni, društveni sistemi - kaže Snouden.
Kako je rekao novinaru Gvardiana, ima osjećaj da je njegovo neprijateljstvo prema SAD-u zamrlo tokom godina i da su čak i njegovi bivši žestoki kritičari priznali da nakon ovih otkrića, "živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu".
Nisu imali pojma da gledamo
U memoarima objavljenim ovih dana Snouden je takođe otkrio mnoge neugodne činjenice o sebi. Najgore je kad sam shvatio koliko sam naivan i pouzdan u sebe i kako me to može pretvoriti u alat sistema koji bi koristio moje vještine da napravim globalnu štetu. Globalna tehnološka zajednica čiji sam dio već odavno je apolitična. Naša istorija razmišljanja je: Napravićemo svijet boljim mjestom. A onda je, spletom okolnosti, shvatio šta zapravo radi.
Morate znati da sam u početku radio za CIA, a nisam ni znao za masovni nadzor. Tek kad su me vratili u sjedište NSA gdje sam konačno napustio zadatak da radim sa ovim alatkom za nadzor. Tip je došao koji me je učio tom programu Prizma.
Ponekad bi se vrtio u stolici i zabavljao mi se pokazujući golotinju ciljanim ljudima. Kada bi se na ekranu pojavila gola žena onoga koga smo gledali, radosno bi uzviknuo: Bonus!.
Na pitanje kada je to bio prelomni trenutak kada je shvatio da više ne može to uraditi, Snouden je rekao da je počeo da to postepeno shvata.
- Shvatio sam da koristim alate za masovno nadgledanje. Ali sve je to bilo vrlo apstraktno. I odjednom zapravo vidite osobu koja vas gleda kroz ekran. Ona naravno ne zna kako da vas gleda. Ali shvatate da dok ljudi na ekranu računara nešto čitaju, mi čitali smo ih. Trebalo mi je vječnost da razvijem osećaj skepse i nelagode, ali jednom kad je započeo, nekako se nastavljao razvijati kako postajete sve svjesniji.
Naveo je i nekoliko konkretnih primjera kako je to izgledalo i kako je izgledao Orvelov Veliki brat
Nadzorne kamere predstavljaju opasnost
Prvi put u memoarima detaljno je opisao pozadinu cijele afere i šta ga je navelo da otkrije detalje tajnih programa koje su sproveli američki NSA i britanski štab Vladinog sedišta za komunikacije – vladina centralna kancelarija za komunikacije. Ovih 18 godina od napada 11. septembra Snouden opisuje kao litaniju američkog uništenja samouništavanjem, puštanjem tajnih politika, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova.
Snouden je takođe upozorio: Najveća opasnost i dalje je pred nama. Prefinjena vještačka inteligencija, poput prepoznavanja lica i obrazaca. Nadzorna kamera opremljena vještačkom inteligencijom nije samo uređaj za snimanje, već bi se mogla pretvoriti u nešto poput automatizovanog policajca.
Zabrinut je da će se američka i druge vlade uz pomoć velikih internetskih kompanija kretati ka pravljenju trajnih evidencija svih ljudi na zemlji, bilježeći čitav njihov svakodnevni život.
Mislim da je jedan od najvećih problema u svijetu špijunaže to što inteligencija nije odvojena od prikrivene akcije, propagande i uticaja. Potrebne su nam tajne službe, koje smanjuju vjerovatnoću rata. kreatori politike i javnost, oni to zapravo oblikuju i usmeravaju. Uvijek će reći: Gledaj, ako ne znaš ovo ili ono, ljudi će umrijeti. Ali to gotovo nikada nije tačno. Moramo prestati sa prikupljanjem podataka. Ako na sve vrijeme gledate kao na opasnost, to je zaista problematično, jer menja karakter društva.
Vaš mobilni telefon šalje hiljade informacija svakog minuta
Na pitanje je li internet loš alat, Snouden kaže da nije, da to sjajno radi, ali za pogrešne ljude. „Šta imamo danas? Imamo Fejsbuk, Gugl, centre za velike podatke širom svijeta, a ti momci daljinski upravljaju našim računarima.
Svoja pitanja šaljete Guglu. Kada tražite pravi put, pitajte Guglove mape. Gugl obrađuje zahtjev i vraća vam se.
Isto je i sa prepoznavanje glasa, Siri, Alek, itd. Ali danas su telefoni zavidno sposobniji nego što su bili nekad. Zahtjevi su rešivi bez oslanjanja na oblak. Kako to da uradimo? Tako da možemo da počnemo da prenosimo sve te mogućnosti nazad, jer na kraju krajeva. zašto Gugl mora znati kuda idete? Ne moraju znati da će aplikacija za karte raditi. To nije tačno iako tvrde da jeste. “
Kada je u pitanju zadovoljstvo kupaca uslugama poput Google-a i Fujsbuka, Snouden ima viziju. „Pogledajte svoj mobilni telefon. Možete li mi reći šta radi dok je ekran isključen? Sa mojim autoritetom i iskustvom mogu vam reći da ovaj telefon komunicira stotine ili hiljade puta svake minute. Povezuje se na oglasnu mrežu, analizira vaše ponašanje, prati vašu lokaciju i tako dalje. Glavni problem je što se to događa bez vašeg znanja i nije vidljivo.
Pretpostavimo da biste jednostavno mogli ukloniti ikonu i sve skrivene aktivnosti prestale bi, ali biste li to radili? Stalno vas tjeraju da odete do ovog ili onog prozora i jednostavno pritisnete „Slažem se“ i tada vam se život poboljša. Ako vas niko drugi nije izazvao, hoću. „
Dok Snouden i dalje smatra da je dobro to što je učinio prije šest godina, rekao je Gvardianu da se pomirio da će još uvijek morati da ostane u Rusiji i da planira svoju budućnost. On je otkrio da se pre dvije godine oženio partnerkom Lindsi Mils.
Kako je rekao, više bi volio da može živjeti u SAD-u ili negdje poput Njemačke, ali u Rusiji je bio opušten i konačno je počeo voditi manje-više normalan svakodnevni život. On se manje plaši nego kada je prvi put stigao 2013. godine, kada se osećao usamljeno, izolovano i paranoično, tako da su ga na ulici mogli ubiti američki agenti koji traže odmazdu.
- Bila sam veoma tražena osoba. Čovek koga traži najmoćnija vlada na svijetu. Nije ih zanimalo da li sam završio u zatvoru ili podzemlju. Samo su želeli da nestanem - kaže Snovden.
Više ne nosi debele marame, kape i kapute sa visokim ovratnikom. Opušta se, šeta gradom, vozi se podzemnom željeznicom, obilazi galerije, izložbe, koncerte, gleda balet i druži se sa prijateljima u kafićima i restoranima.
Dokumenti su otkrili opseg masovnog nadzora Sjedinjenih Država, Velike Britanije i njihovih saveznika. On je visoko na američkoj listi za traženje i ako mu se ostavi u pritvoru, ostaće u zatvoru decenijama.
Upitan da li se plaši završetka kao Čelsi Mening ili DŽulijen Asanž, Snouden kaže da ne razmišlja o tome, iako računa na tu mogućnost: Nadam se da neću. Ali da sam htio da živim siguran život, i dalje bih sjedio na Havajima u raju, sa ženom koju volim, zarađuje ogromnu platu. Ali čime se zarađuje za život? Nismo samo ono što mislimo o sebi, već i izbor koji donesemo. Ako se ne vratim kući u svoju zemlju, bar ću znati da sam je učinio boljom, bez obzira na to šta se desi, to je nešto sa čim mogu da živim.
Dotaknuo se i situacije s američkim predsjedničkim izborima i uticaja Rusije na Trampovu pobjedu.
- Rusija je odgovorna za mnogo negativnih aktivnosti u svijetu, to je upravo to. Da li se Rusija miješala u izbore? Skoro sigurno. Ali, da li se Sjedinjene Države miješaju u izbore? Naravno. Oni to rade posljednjih 50 godina. Bilo koja zemlja veća od Island će se miješati u sve ključne izbore i to će odbijati svaki put jer to rade obavještajne službe, zbog čega postoje prikrivene operacije i odredi za uticaj, a njihova svrha kao instrument nacionalne moći je odgovoriti na jedno pitanje: Kako možemo li uticati na svijet poboljšavajući svoj položaj u odnosu na sve druge zemlje?
Izvor: Express.hr.