Obilježavanje 28 godina od ubistva civila u Paulin Dvoru
U noći između 11. i 12. decembra 1991. godine više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske upalo je u kuću Andrije Bukvića u selu Paulin Dvor u kojoj su stariji mještani, uglavnom srpske nacionalnosti, bili u određenoj vrsti kućnog pritvora.
Hrvatski vojnici su tada iz automatskog oružja i ručnim granatama, zbog odmazde za smrt saborca, ubili 18 civila.
Nakon ubistva, 17 posmrtnih ostataka odvezeno je sa mjesta zločina i skriveno na prostoru vojnog skladišta Lug kod Čepina, dok je na mjestu zločina ostavljen skalpirani leš Dare Vujnović /57/, koja je ubijena van "kuće smrti".
Zločinci su sutradan ujutro kuću Andrije Bukvića raznijeli eksplozivom, s ciljem uništavanja tragova zločina.
Glavni štab Hrvatske vojske je po primanju informacije o događaju formalno naredio istragu, koja se pretvorila u strogo čuvanu tajnu, a o ovom zločinu ponovo se počelo govoriti krajem novembra 1996. godine.
Prema ranije objavljenim informacijama "Veritasa", već 12. decembra počela je njihova ekshumacija i pakovanje u bijelu plastičnu burad.
Sredinom januara 1997. godine, na sastanku koji je u strogoj tajnosti održan u Osijeku, za novu "grobnicu" paulindvorskih žrtava odabrana je oko 500 kilometara udaljena lokacija Rizvanuša na Velebitu, nedaleko od Gospića.
Pod nadzorom Bezbjednosno-informativne službe, na čijem je čelu tada bio pukovnik Ante Gugić, i uz pratnju Kriminalističkog sektora Vojne policije, na čijem čelu je bio major Ante Glavan, transport "opasnog tereta" obavila je Karlovačka inženjerijska brigada Hrvatske vojske.
Posmrtne ostatke paulindvorskih žrtava na lokaciji Rizvanuša su u maju 2002. godine pronašli i ekshumirali istražioci Haškog tribunala.
Godinu dana kasnije, porodice su ih identifikovale u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu, te većinu sahranile u njihovom selu u zajedničku spomen-grobnicu, koju su sami izgradili i finansirali.
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izvršenog u Paulin Dvoru u martu 2003. godine optužena su samo dvojica pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske kao neposredni izvršioci, iako ih je bilo mnogo više.
Na suđenju, koje je trajalo do 2013. godine, pravosnažno su osuđena oba optužena - Nikola Ivanković na 15 i Enes Viteškić na 11 godina zatvora, dok niko nije procesuiran po komandnoj odgovornosti, kao ni oni koji su naredili, organizovali i realizovali premještanje posmrtnih ostataka.