Buđenje slobodarskog i pravdoljubivog naroda Crne Gore
Tekst prenosimo u cjelosti:
- Podsjetimo se kako je sve počelo. Prvi impuls i životnu snagu konkretnom i rezolutnom odgovoru naroda na nepravdu i bezakonje dale su zdrave političke snage u Crnoj Gori, prevashodno Demokratski front kao vodeća opoziciona partija, koja je digla glas protiv pokušaja Đukanovićeve kamarile da uzurpira vjekovne svetinje SPC. Ovdje posebno treba istaći nastojanja Poslaničkog kluba DF-a da krajem prošle godine spriječi DPS i njene satelite da u Skupštini Crne Gore, koju su pretvorile u farsu, usvoje pomenuti "zakon". Nakon toga, uhapšeno je svih 17 poslanika DF-a, što predstavlja presedan u istoriji crnogorskog parlamentarizma, i par ekselans potvrdu diktatorskog karaktera Đukanovićevog režima.
Inače, još preij usvajanja ovog nakaradnog "zakona", kojim se predviđa čak i mogućnost da država daje saglasnost na imenovanje sveštenih lica (!), jedan od lidera DF-a Andrija Mandić je pozvao građane Crne Gore da sa ikonama i drugim svetinjama izađu na ulice svojih gradova i da ih blokiraju, u cilju izražavanja protesta i sprečavanja uzurpacije hramova Srpske pravoslavne crkve. Takođe, u junu 2019. godine, kada je održan veliki Trojčindanski sabor ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, lideri DF-a su pozvali svoje pristalice i sve ostale vjerujuće ljude u Crnoj Gori da stanu u zaštitu svetinja pred naletima Đukanovićevog režima. Na taj način su dali svu neophodnu podršku drugom potpornom stubu na kome počivaju, slobodno možemo reći, i prošlost i sadašnjost i budućnost istinske, junačke, Njegoševe Crne Gore – Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja, kako bi i trebalo, ima važnu ulogu u ovoj borbi i kao svjetionik vodi vjernike u tmini koja je obuzela Crnu Goru.
Prethodnih dana čuli su se pojedini glasovi da bi osnovni i jedini zahtjev crnogorskim vlastima trebalo da bude povlačenje, ili makar izmjene "Zakona o slobodi vjeroispovijesti", te da predstavnici političke opozicije ne bi trebalo da se previše uključuju u aktuelno izražavanje nezadovoljstva njegovim sadržajem. Međutim, ono što promiče ovakvom pristupu jeste svijest da, čak i da pomenuti zahtjev bude ispunjen, na čelu Crne Gore ostaju strukture koje su usvojile pomenuti "zakon", a koje bi, zašto da ne, istovjetne ili slične odredbe mogle da proguraju i na drugi način. Zbog toga ključno pitanje ostaje pitanje njihove smjene, a u tome neophodnu ulogu ima i mora imati politički faktor.
Imajući sve ovo u vidu, kao nužan zaključak se nameće da je, za svaku istinski uspješnu borbu protiv hobotnice koja svojim pipcima sve više steže i davi Crnu Goru, neophodan sinergetski efekat svjetovne i duhovne komponente. A u tome Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve ne može naći bližeg i prirodnijeg saveznika od DF-a, koji je u više navrata potvrdio svoju beskompromisnu opredijeljenost za zaštitu i očuvanje svetinja Srpske crkve i srpskog identiteta u Crnoj Gori uopšte.
Izvor: nacionalist.rs