Ko u BiH štiti ratne zločince od pravde!?

Partijski zadatak Stranke demokratske akcije – osporavanje revidirane strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina, gotovo dvije godine bespogovorno izvršavaju stranački “vojnici“. Јoš od vremena Semihe Borovac, bivše ministarke za ljudska prava, koja je strateški dokument, na svom ministarsko-parlamentarnom putu, stopirala u ljeto, sada već daleke 2018. godine.

Stopersku palicu je kasnije predala bivšem predsjedavajućem Savjeta ministara Denisu Zvizdiću, a on je proslijedio stranačkoj nasljednici u tročlanom Kolegijumu Savjeta koji o dnevnom redu odlučuje – Biseri Turković. Prije nego je otputovala u Vašington, gdje je na radnoj večeri o slobodi vjeroispovijesti simptomatično govorila kroz prizmu ratnih dešavanja, ali samo u Srebrenici, očekivano zaboravljajući sve prije i poslije jula '95., Turkovićeva je bez obrazloženja, ponovo zaustavila usvajanje dokumenta.

- Mislim da je to loše iz jednog prostog razloga što taj proces dugo traje, a smatram da u BiH treba učiniti sve dodatne napore kako bi bili riješeni predmeti ratnih zločina - rekao je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.

Revidiranu strategiju dugu godinu usaglašavali su svi bitni faktori – od struke do politike i entitetske vlasti i nevladinog sektora. I u njoj kao rok za kažnjavanje svih zločinaca – kraj 2023. godine. Put put su predviđene kazne za nerad i selektivnost tužilaca i sudija! I nadzorno tijelo, kao “osigurač“ neselektivnosti. I prebacivanje nižim pravosudnim instancama 200 manje složenih predmeta, da bi se rasterećeno bh. pravosuđe,pozabavilo komplesnijim.

Zašto su, onda, bošnjački ministri odustali od prvobitno date saglasnosti!? Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić ima samo jedan odgovor.

- Očigledno Bošnjake više ne zanima procesuiranje predmeta ratnih zločina jer najveći dio tih ratnih zločina je ostao neprocesuiran za zločine nad Srbima. Znači da Bošnjaci isključivo žele da održe lažnu tezu o jednim žrtvama a drugim zločincima - kaže Kojić.

Podsjećamo, istovremeno sa “umišljajem“ o usaglašenoj Strategiji bošnjačka udruženja tražila da baš oni dokument dorade da ne bi, po omiljenoj im mantri, pravosuđe “izjednačilo žrtve i agresore“. Da između ostalog, po njihovim “mjerilima“ budu sačinjene liste prioriteta u kažnjavanju zločinaca! Ministri su se bajkovito i samo verbalno zalagali za vladavinu prava i uspješno procesuiranje zločinaca, uskraćujući istovremeno Strategiju kao osnovni mehanizam “uspjeha“.

Milan Tegeltija, predsjednik VSTS kaže da počinje da sumnja u iskrenu volju onih koji, kako ističe, produkuju neusvajanje ove revidirane strategije za procesuiranje ratnih zločina.

- Јa ne mogu da nađem drugi razlog, pogotovo što ne daju obrazloženje - ističe Tegeltija.

Revidirana strategija podršku je svojevremeno dobila i od međunarodnih organizacija u BiH. Na njeno usvjanje i što hitnije zaživljavanje pozvao je i OEBS. Tražio je od bh. tužilaštva da, zarad efikasnijeg rada, na niže pravosudne instance odmah prebaci 150 manje složenih predmeta ratnih zločina. Ali uzalud!

- Strategiju su radili eminentni stručnjaci iz toga područja, ljudi iz tužilaštva i iz pravosuđa, tako da mislim da sada nisam u mogućnosti da na bilo koji način radim bilo kakve izmjene - rekao je Јosip Grubeša, ministar pravde u Savjetu ministara.

Kako god se završi ova epizoda iz serijala projektovane sarajevske pravde, ne treba zaboraviti da bez valjane strategije, gotovo četvrt vijeka nakon rata, u bh. pravosuđu čeka oko 500 neriješenih predmeta sa oko 4.500 nekažnjenih, a poznatih počinilaca. I isto toliko predmeta po nepoznatim počiniocima.