Insistiranje na tzv. Danu nezavisnosti nastavak oduzimanju prava srpskom narodu (VIDEO)
Sredinom februara 1992. u Lisabonu pregovarači tri naroda prvi put su sjeli za pregovarački sto. Alija Izetbegović odbacio je prvu verziju Kutiljerovog plana, tri cjeline, srpsku, hrvatsku i muslimansku unutar granica BiH. Imao je druge planove u kojim mu je islamska ideologija bila ispred ljudskih života. Referendum za nezavisnost, priznaje Alija, osmišljen je kao okiidač…
- Imali smo samo taj izbor da ostanemo pod Srbijom i Crnom Gorom. Da ne bi to bilo mi smo morali ići na referendum, a ako smo išli na referendum mi smo neizbježno išli u rat. Dakle, to je bilo jedno od moranja - rekao je tada Alija Izetbegović, prvi predsjednik tzv. Republike BiH.
Na rat primorani Alija u zalog je stavio živote tuđe djece, svakako i bošnjačke, zaboravljajući da je lično odbacio Kutiljerov plan, koji je, ako ništa drugo mogao da posluži kao osnova budućeg mirnog pregovaranja. Zaboravio je i da na vrijeme ućutka Ramiza Delalića Ćela koji je u poratnim godinama, tik prije nego što su ga likvidirali, od SDA tražio milion maraka, zato što je po njenom nalogu ubio srpskog svata. Dakle, pucanj na Gardovića niti je bio slučajan niti isprovociran …
-Vidio sam Nikolu Gardovića koji ploskom odmahuje i tjera nekog čovjeka. Vidio sam da je čovjek, objema rukama, drži pištolj uperen prema Nikoli - pričao je Aleksa Јovančić, svjedok ubistva Nikole Gardovića.
U predistoriji krvavog 1. marta nije nevina ni uloga međunarodne zajedniice, a koji su ključni međunarodni akteri učestvovali u realizaciji Alijinog nauma, postaje jasno po hitrim priznanjima nezavisne BiH u danima nakon referenduma. Tvorac islamske deklaracije prvi cilj je postigao i gazeći po leševima ide u realizaciju svog kapitalnog djela.
- I ta dva referendumska dana jesu dani kada su Srbi ponovo preglasani i majorizovani u BiH i poslata im je jasna poruka sa Baščaršije kada je zapaljena srpska zastava i kada je ubijen srpski svat. Bilo je jasno da ta dva događaja idu ruku pod ruku - tvrdi istoričar Draga Mastilović.
No nasljednik na tronu ideologa Alije Izetbegovića i njegov sin Bakir Izetbegović ne vidi ponor u koju su nakon 1. marta 1992. godine gurnuli sve, pa i vlastiti narod. Mudri Bakir bi da popravi odnose u BiH, pa da kaže, svi zajedno slavimo.
- Јa sam uvjeren da će doći dan, kada ćemo imati zajedničke praznike, kada će svi koji su rođeni u ovoj zemlji voljeti svoju zemlju, poštovati svoje komšije. To je stvar vremena, vrijeme će to izmjeniti, političari neće - kaže Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.
Istina je i u samoj činjenici da na ljubav prema zemlji i poštovanje prema komšijama poziva upravo onaj koji uporno za praznik nameće 1. mart datum koji u cijelom jednom narodu budi bolne uspomene. Uznemirujuća istina da SDA i dalje vodi rat, ali drugim sredstvima, poput majorizacije i preglasavanja u Ustavnom sudu BiH. I odgovor je jasan i jedini moguć.
- Nećemo ga slaviti ni dalje. Može doći šest Ustavnih sudova, poredati se. Znači 1. mart na kome Srbi nisu učestvovali, ne može da bude i neće biti i mi ga jednako nećemo proslavljati - poručio je Milorad Dodik, srpski član i Predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Posljedice 1. marta, kada je Srbima na okrutan način ispoljena mržnja i danas su vidljive, jer podsjete nas na njih svake godine, šaljući poruke sa privatne, bošnjačke svetkovine i u prisustvu "rezervnog bošnjačkog člana BH Predsjedništva Željka Komšića". Srpski član Predsjedništva poručuje da se Komšić, poistovjećujući Srbe sa nacistima i tražeći izmjene Ustava po pitanju Srebrenice, i danas potvrdio kao simbol tog 1. marta, jer na prevaru vrši funkciju hrvatskog člana Predsjedništva.