Preminuo montažer Andrija Zafranović
Zafranović je radio na nekim od najvećih ostvarenja jugoslovenske i srpske kinematografije, kao što su "Balkanski špijun", "Otac na službenom putu", "Dom za vešanje" i "Karaula", te mnogim drugim neprolaznim djelima sedme umjetnosti.
Filmski umjetnik, rođeni brat režisera Lordana Zaranovića, rođen je u Maslenici, u Hrvatskoj, 15. avgusta 1949. godine, a na Katedri filmske i televizijske montaže diplomirao je i magistrirao 1975. na Akademiji umjetnosti u Pragu.
Zafranović je tokom godina stekao status jednog od najvećih filmskih i televizijskih montažera, a radio je i kao dramaturg, bio je redovni profesor i šef Katedre na fakultetu dramskih umjetnosti, a od 2009. i redovni profesor FAMU u Pragu.
Ovaj filmski umjetnik radio je na mnogim filmovima i televizijskim dramama i sarađivao sa velikim brojem režisera, a u njegovom opusu našli su se i kultni filmovi "Čudo neviđeno", "Arizona drim", "Kraljevski voz", "Večernja zvona", "Haloa praznik kurvi", "Čaruga", "DŽozefin", "Јaguarov skok", "Oktoberfest", "Enklava", "Ustav Republike Hrvatske", "Bićemo prvaci sveta", "Kralj Petar Prvi" i aktuelan film - "Ime naroda" /2020/ Darka Bajića.
Zafranović je za svoje stvaralaštvo nagrađen sa tri "Zlatne arene" za montažu na Filmskom festivalu u Puli, i to za filmove "Kraljevski voz" /1981/, "Balkanski špijun" /1984/ i "Večernja zvona" /1986/.
Andrija Zafranović dobitnik je i nagrada za najbolju montažu na Filmskom festivalu u Sopotu, nosilac je priznanja FIPRESCI, nagrađen je na Filmskom festivalu Јugoistočne Evrope u Parizu i dobitnik nagrade za životno djelo Filmskog festivala "Sinematik".
Osim filmova, Zafranović je radio i na televizijskim dramama "Ljubav u jedanaestoj", "Zovem se Eli", "Svinjski otac", "Čovek koji je pojeo vuka" i drugima.
Njemački filmski časopis "Kino-film šnit" proglasio ga je najboljim evropskim montažerom 2017. godine.