Kupreški Srbi preživjeli golgotu prije 29 godina
Iz Veritasa podsjećaju da su hrvatske jedinice napad na srpska sela na kupreškoj visoravni započeli 3. aprila 1992. godine, a da su do 6. aprila zauzele sva srpska sela, uključujući i opštinski centar.
U saopštenju se ističe da su Hrvati 6. aprila u restoranu firme Kvalitet u Kupresu sakupili šezdesetak pripadnika Teritorijalne odbrane i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu Lugonju i Dragana Čelebića.
Narednog jutra, 7. aprila, zarobljenike su natjerali da polugoli po snijegu i hladnoći pješače do 23 kilometra udaljene Šujice i na tom putu su iz vatrenog oružja likvidirali Žarka Živanića.
Kasnije istog dana kamionom iz Šuice hrvatski vojnici su zarobljene Srbe prevezli u Split uz žestoko fizičko i psihičko maltretiranje, kome je posebno bio izložen Petar Spremo, koji je od posljedica mučenja kasnije preminuo u logoru "Lora", podsjećaju iz Veritasa.
Po dolasku u "Loru" uhapšeni kupreški Srbi su tu zatekli desetak komšija zarobljenih u Donjem Malovanu i još neke Srbe iz Prebilovaca i Mostara.
Oni su u "Lori" bili izloženi svirepom mučenju, "spajanje na induktorsku struju poljski "telefon", "samoudaranje" glavom u zid, međusobno udaranje", dodaje se u saopštenju.
Nakon šest dana provedenih u "Lori" kamionima su dovezeni u Zadar i podijeljeni u dvije grupe gdje su uz neprestano mučenje ostali dva naredna dana.
Poslije toga ponovo ih tovare u kamione, s tim da su izdvojili braću Ljupka i Ratka Milića, Spasoja Kanlića, Slavka Dragoljevića, Dušana Nikića, Mirka Čivčića, Dušana Milišića i Јovu Marića.
Ostale su prebacili u Eminovo Selo kod Duvna /Tomislavgrada/, gdje su ponovo doživjeli maltretiranja i iživljavanja, naveli su iz Veritasa.
Poslije dva dana uhapšeni Srbi su prebačeni u Vrgorac, a iz grupe je prije transfera ponovo izdvojeno njih osam, braća Dragan i Milivoj Mašića, braća Radovan i Marko Mašić, Ratko Lugonja, Đoko Marić, te Nikola i Dušan Duvnjak.
U Vrgorcu je od posljedica batina u ćeliji preminuo Mile Spremo zvani Migac, kojeg su logoraši morali pokopati u obližnjem kamenolomu.
Nakon šest dana provedenih u Vrgorcu kupreške Srbe odvoze u Ljubuški gdje ostaju ukupno 20 dana, pri čemu su u prvih 10 intenzivno mučeni.
Razmijenjeni su 14. maja 1992. u Žitniću kod Drniša.
Na razmjenu je na nosilima donesen Stojan Zubić, koji je treći dan po razmjeni od zadobijenih povreda umro u bolnici u Kninu.
Devet dana ranije na istom mjestu razmijenjen je i sveštenik Zoran Perković, koji je na razmjenu došao sa osam slomljenih rebara.
Posmrtni ostaci dvojice Sprema predati su srpskoj strani u novembru 1993. godine.
Od šesnaestorice Srba izdvojenih iz grupe u Zadru i Eminovu Selu, do danas nema ni traga ni glasa, a od onih koji su preživjeli golgotu hrvatskih i hercegovačkih kazamata, mnogi su u međuvremenu pomrli, a oni koji su još živi, osakaćeni su i fizički i duševno.
Za golgotu kupreških Srba, iako se znaju imena svih žrtava i preko stotinu učesnika u njihovom stradanju, još niko nije procesuiran.
Na Kupresu je, prema popisu 1991. godine živjelo oko 5.000 Srba, dok ih sada na tom prostoru živi oko 600.