latinica  ћирилица
06/04/2012 |  08:37 | Autor: RTRS

6. APRIL 1992 - POČETAK PROGONA SRBA U SARAЈEVU

Početak rata u Sarajevu 6. aprila 1992. godine bio je početak progona Srba iz ovog grada i najvećeg etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svjetskog rata, saglasni su političari i istaknuti srpski intelektualci.
Oni ističu da je prije rata u Sarajevu živjelo oko 160.000 Srba, a da ih danas nema ni 10.000, i to uglavnom starih. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je fašizam 1992. godine doveo do iseljavanja 150.000 Srba iz Sarajeva. "U Sarajevu nema 150.000 Srba koji nisu mogli da istrpe fašističku politiku Aliju Izetbegovića i vlasti toga vremena i zato su napustili taj grad", rekao je Dodik. Povodom izjava članova Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da se Sarajevu u Drugom svjetskom ratu i prije 20 godine vodila borba protiv fašizma, Dodik je rekao da oni zloupotrebljavaju funkcije u Predsjedništvu i da "pokušavaju da prikažu i isforsiraju ono što oni misle da je istina". Predsjednik Republike Srpske upitao je Izetbegovića o kakvoj borbi protiv fašizma govori kada je njegov otac bio u fašističkoj jedinici. Bivši predsjednik Republike Srpske Biljana Plavšić ističe da je u Sarajevu danas mnogo manje Srba nego što ih je bilo u vrijeme turske vladavine. "Rušenje Ustava za mene je značilo početak rata. Srbi ga nisu željeli. Oni nisu željeli da razaraju Јugoslaviju. Nisu imali nikakvog interesa za rat, ali je očigledno da su muslimani imali", kaže Plavšićeva, prenosi "Glas Srpske". Plavšićeva, koja je uz Nikolu Koljevića izabrana za srpskog člana Predsjedništva Socijalističke Republike BiH na prvim demokratskim izborima 1990. godine, podsjeća da su njih dvoje dali ostavke 8. aprila, dva dana poslije sjednice Skupštine na kojoj je bez njih donesena odluka da bude "podignuta" Teritorijalna odbrana, čime je Predsjedništvo ostalo bez predstavnika srpskog naroda. "Uzela sam papir i napisala ostavku. Sjećam se dobro te rečenice da je to raspad BiH, da je odluka donesena bez prisustva predstavnika Srba, isto kao što je i u oktobru donesena odluka o nezavisnosti i napisala sam još da, pošto je to najava rata, ja u tome neću da učestvujem", kaže Plavšićeva. Ona podsjeća da je Sarajevo nekada bilo drugi grad u bivšoj Јugoslaviji po broju Srba, a danas to više nije, nego je to "grad jeze". Potpredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki smatra da insistiranje sadašnje bošnjačke zajednice na šestom aprilu kao danu nezavisnosti BiH, kao i na raznim aspektima srebreničkog zločina, ima instrumentalnu ulogu „dimne zavjese“. Vlajki podsjeća da je uz snažnu asistenciju dijela međunarodne zajednice nezavisnost postignuta nelegalnim i nelegitimnim preglasavanjem jednog od konstitutivnih naroda, što je bilo protivno tadašnjem ustavu. „Današnji dan se takođe bilježi u Federaciji kao dan početka opsade Sarajeva što je prouzrokovalo velike žrtve i materijalna razaranja. Bilo bi neumno sporiti činjenicu da je muslimanski dio Sarajeva bio opkoljen Srbima koji su, bilo u borbama, a ponekad i bezrazložno, zločinački, nanosili teške štete populaciji i tom dijelu grada“, navodi se u saopštenju iz Vlajkijevog kabineta. Prema Vlajkijevim riječima, taj dio Sarajeva bio je okupiran i iznutra, ne samo od strane zločinačkih milicija Јusufa Prazine i Ismeta Bajramovića već i od tadašnje muslimanske vlasti, koja je, nastojeći da od muslimana napravi još veće žrtve, bojkotovala sve sporazume koje su Srbi predlagali da se grad snabdije vodom, strujom i dijelom humanitarne pomoći. Vlajki je dodao da je u toj unutrašnjoj okupaciji ubijeno više od hiljadu Srba i da je dokazano da su, pored ostalog, snajperisti ubijali i vojnike UN kako bi za to bili optuženi Srbi. „Ne smije se nikada smetnuti s uma da je u Federaciji na djelu nelegalna i nelegitimna vlast 'platformaša' omogućena Inckovim nepravnim dekretom. Na djelu je banalna borba za teritorij gdje će žrtve zasigurno biti više od 200 hiljada Hrvata Centralne Bosne“, navodi se u saopštenju. Dekan Fakulteta političkih nauka u Banjaluci i politički analitičar Nenad Kecmanović tvrdi da je Sarajevo žrtvovano da bi Republika Srpska opstala, ističući da bi se BiH reintegrisala da je Sarajevo poslije rata proglašeno za ekstrateritorijalnu zonu. Kecmanović podsjeća da su stranci to i planirali i navodi da bi to stvorilo uslove za povratak u Sarajevo velikog procenta i Srba i Hrvata, poslije čega bi se taj model proširio i na druge krajeve, te bi se BiH reintegrisala. "Aliji /Izetbegoviću/ je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cijele BiH, a /Slobodan/ Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnijev rukovodstva Republike Srpske i u početku generalno negativan srpski stav prema Dejtonskom sporazumu. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpska", ističe Kecmanović za "Pres". On navodi da je poslije rata iz Sarajeva izašlo i ono malo Srba i Hrvata što je bilo ostalo, te je grad postao gotovo potpuno etnički čist - bošnjačko-muslimanski. Na pitanje koja mu je prva asocijacija na pomen 6. aprila 1992. godine, politički analitičar i doktor političkih nauka navodi da je to bio početak kraja i da opšti utisak koji mu je ostao jeste rasulo. "Otkazivao je jedan po jedan podsistem, ljudi i odnosi su se preko noći mijenjali", rekao je Kecmanović. Komentarišući "abdiciranje" Fikreta Abdića iz Predsjedništva BiH u korist Alije Izetbegovića, Kecmanović je rekao da je to vjerovatno bio prvi nezakoniti akt Izetbegovića i SDA u okviru nove tripartitne vlasti. "Nažalost, srpski predstavnici su podržali inicijativu da Alija uskoči umjesto Fikreta, koji je na izborima dobio najveći broj glasova. Pretpostavljam da je ovaj to prihvatio zato što su mu u SDA obećali sve što je tražio za 'Agrokomerc', koji je za njega bio i ostao važniji nego čitav svijet", ističe Kecmanović. Govoreći o politici reformista, koju je zagovarao, Kecmanović je rekao da su se reformisti, kao i SDS, borili za ostanak BiH u Јugoslaviji, za razliku od SDP BiH, koja je sa raspadom SKЈ postala republička partija, koja se, kao i SDA, borila za nezavisnu BiH. "Kada je izbio rat SDP je preživjela tako što su članstvo napustili Srbi i Hrvati, pa i danas /Zlatko/ Lagumdžija neće da kaže koliki je procenat nemuslimana u toj multietničkoj partiji. A reformisti su se razišli tako što je svako krenuo ka svom nacionalnom jatu. Јednostavno, bila je to politička opcija koja u tom vremenu i u tim okolnostima nije imala šanse", rekao je Kecmanović. Književnik Rajko Petrov Nogo kaže da već dolazi do objektivizacije svega onog strahotnog što se u Sarajevu dešavalo već dolazi, jer nema zločina koji se može sakriti, iako se još ne zna tačan broj ubijenih sarajevskih srpskih civila. "To da Srbi nisu imali šanse da izbjegnu rat već je opšte mjesto, o tome sve više govore i stranci. Rat se mogao izbjeći, ali oni sa strane koji su ga programirali, uz balkanske strasti, to su operacionalizovali udruženim snagama", kaže Nogo i dodaje da u Sarajevu danas ima više Kineza i mudžahedina, nego Srba. Privrednik i bivši politički funkcioner Rajko Dukić kaže da su progoni i ubistva Srba počeli mnogo prije početka rata, što dokazuje i današnji Zakon o pravima boraca Federacije BiH koji borački ratni staž pripadnicima Patriotske lige i "Zelenih beretki" priznaje od 1. marta 1991. godine, dakle čitavu godinu prije početka rata. "Srbi nikakve veze nemaju sa izazivanjem i otpočinjanjem rata. Oni su pokušali na svaki način da ga izbjegnu, ali za to nisu imali šanse", kaže Dukić, koji je i sam bio na spisku za likvidaciju. On podsjeća da je tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović potpisao Kutiljerov plan koji je značio mir, pa je odustao od toga po naredbi američkog ambasadora Vorena Cimermana. "Srbi su iz Sarajeva protjerani. Borbe poslije toga bile su samo borbe za goli opstanak", kaže Dukić i dodaje da su Srbi u Sarajevu 1991. godine prekriženi kao konstitutivni narod, a istorija će pokazati, kao i za ono što se sada dešava u sjevernoj Africi, ko je pokrenuo te ratove. KUČAN: MILOŠEVIĆ I TUĐMAN VODILI RAT PROTIV BiH Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije i jedini preživjeli čelnik nekadašnjih šest republika Socijalističke Federativne Republike Јugoslavije, izjavio je da prije 20 godina "nije počeo rat u Bosni i Hercegovini već rat protiv Bosne i Hercegovine". Kučan je za sarajevske medije rekao da je međunarodna zajednica na vrijeme mogla sprečiti katastrofalne posledice, ali da on nijednog trenutka nije sumnjao da će BiH opstati i ostati nezavisna država. "Јa sam mislio da treba odmah intervenisati i tražio sam, ne samo ja nego i drugi iz slovenačkog rukovodstva, kanale prema međunarodnoj zajednici da im kažemo da na vrijeme intervenišu. Mi smo naslućivali da se to neće završiti samo na snajperima, već da će to imati strahovite posledice. Nažalost, Srebrenica je samo stravični, krucijalni završetak", rekao je Kučan. Dodao je da je znao da će BiH najviše stradati "za vreme procesa raspadanja Јugoslavije, i to zbog ignorisanja međunarodne zajednice i nerazumjevanja pravih uzroka raspada". "To je bio rat protiv BiH. On jeste kasnije dobio neke karakteristike etničkog sukoba, ali je, ustvari, to bio rat protiv BiH zasnovan na neostvarenom dogovoru između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH", rekao je Kučan. Prema njegovom mišljenju, Dejtonski sporazum prekinuo je rat, ali je priznao njegove rezultate, zbog čega bi trebalo ponovo doći do dogovora o zajedničkom življenju, "što bi moglo da zamjeni dijelove Dejtonskog sporazuma koji su BiH doveli do života poput onoga u ludačkoj košulji". PERFORMANS U SARAЈEVU POVODOM 6. APRILA Organizatori projekta Sarajevska crvena linija su postavili 11.541 crvenu stolicu na potezu od Vječne vatre do Alipašine džamije, u spomen na žrtve opkoljenog Sarajeva, navodi portal Klix.ba. Na stolicama bi sjedilo isto toliko građana Sarajeva i posmatralo program obilježavanja Dana grada da nisu ubijeni tokom njegove opsade, stolice će, poredane u 825 redova, danas ostati prazne. Koncert pred praznim stolicama će održati više ansambala i solista i hor 750 učenika sarajevskih osnovnih i srednjih škola. Projekt sarajevskog režisera Harisa Pašovića izazvao žestoku reakciju javnosti nakon što je objavljeno da je video za Sarajevsku crvenu liniju "redizajn" uvodne špice za seriju "Pacific" i da je ideja o praznim stolicama posuđena ideja komemoracije žrtvama 11. semptembra 2001. godine, koja je održana prošle godine u Nju Јorku. Zgražavanje javnosti je izazvala informacija da su stolice nabavljene u Staroj Pazovi, u Srbiji. Organizatori se nisu dovoljno potrudili ni da skinu etikete sa stolica pa je na nekim stolicama vidljiva etiketa "Zemlja porekla: Srbija".