Svjedok: Markale rezultat planirane sabotaže

Subotićeva je, komentarišući dijelove snimka nastalog poslije drugog granatiranja Markala, 28. avgusta 1995. godine, ukazala da su povrede čovjeka čije tijelo visi preko ograde takve da je "teško povjerovati da je riječ o povredama od granate 120 milimetra". Na pitanje tužioca Fergala Gejnora da li smatra da je ekipa za sabotažu stavila tijelo na to mjesto, Subotićeva je rekla da smatra da "povreda nije nanesena gelerima minobacačkog projektila, ni sa jednog rastojanja". Osim toga, pojasnila je Subotićeva, tijelo se nalazi daleko od centra eksplozije, u položaju za koji bi teško moglo da se objasni kako je nastao, a ispod tijela se nalazi malo krvi. "Niti se radi o povredi od minobacačkog projektila, niti se ispod tela nalazi količina krvi koja bi bila srazmerna povredi koju vidimo, niti se on nalazi među nastradalima. Ne znam šta biste vi mogli da zaljučite", rekla je Subotićeva. Gejnor je sugerisao da je čovjek bio teško ranjen, da je detoturao do tog mjesta i umro, ili da je ranjen od primarne ekplozije, a ne od gelera, dok je Subotićeva tvrdila da povreda koja se vidi ukazuje na povredu od tromblonskog metka ili nekog čvrstog predmeta. "Ovakav nedostatak tijela, a da ostanu i ruka i glava, teško da može da bude od granate", dodala je ona. Komentarišući dio snimka na kojem se vidi tijelo čovjeka koji leži na asfaltu, a pored njega je bijela torba, Subotićeva je primijetila da su neki šrapneli mogli imati dovoljno energije da prođu i kroz tijelo i kroz torbu, ali da je broj rupa prevelik. Ona je potvrdila da, iz višegodišnjeg iskustva istražnog sudije zna da istraga treba da se obavi prije pomjeranja leševa. "Uobičajeno je da se istraga obavi na licu mjesta, bez izmena", istakla je Subotićeva. U iskazu narednog svjedoka odbrane, Daneta Katanića, opisani su događaji od sredine jula 1995. godine, u vrijeme ulaska Vojske RS u Srebrenicu. Katanić je u to vrijeme bio predsjednik Izvršnog odbora opštine Skelani i u tom svojstvu se 11. i 14. jula na Palama sastao sa Karadžićem. Na prvom sastanku, Katanić je, nakon srpskih gubitaka 9. i 10. jula, izrazio zabrinutost da će biti probijena linija fronta između Srebrenice i Skelana. Prilikom susreta od 14. jula, razgovaralo se o postavljenju Miroslava Deronjića za komesara za Srebrenicu, čemu se Katanić protivio, jer je Deronjić iz Bratunca, a ne iz Srebrenice. "Tokom sastanka nije bilo riječi o ubijanju zarobljenika iz Srebrenice", rekao je Katanić. Tužilac Mateo Kosti tražio je od svjedoka da potvrdi da je 13. jula 1995. godine u Bratuncu vidio autobuse kojima su prevoženi muslimanski zarobljenici i da kaže da li su oni dolazili ili prolazili kroz grad. Katanić je odgovorio da svrha njegovog dolaska nije bila da gleda autobuse i da ne zna šta tužiocu znači da on kaže da li su autobusi stajali ili su išli. Prema objašnjenju tužioca, sudsko vijeće je već čulo da je u gradu bilo na hiljade zarobljenika, koji su držani na različitim mjestima, i da su se građani zbog toga brinuli za svoju bezbjednost, a svjedoka je optužio da ga se "to nije ticalo". Katanić je poručio tužiocu da ga ispituje kao da je on otišao u Bratunac gdje je "sve bilo u redu, a onda se desilo nešto što nije primijetio". Katanić je rekao da "zna da su ljudi iz Potočara prebacivani na teritoriju Federacije, ali da on to nije ni gledao ni vidio". Na pitanje kako se osjećao kada je čuo za incident u Kravici, Katanić je odgovorio da se u ratu ginulo, da su se stalno dešavale ružne stvari. Suđenje Karadžiću se nastavlja sutra, kada će za odbranu svjedočiti nekadašnji načelnik za obaveštajne poslove u Drinskom korpusu VRS Svetozar Kosorić.